Vijesti

Izgradnja mira i povjerenja ne znače nužno i prekrajanje historije

U srijedu, 26. augusta 2020. godine, muftija mostarski Salem-ef. Dedović i episkop zahumsko-hercegovački i primorski g. Dimitrije, sa delegacijama, posjetili su jamu Čavkaricu i Korićku jamu, mjesta stradanja Bošnjaka i Srba 1941. godine.

Molitvom i polaganjem cvijeća delegacije su iskazale suosjećanje sa svim žrtvama zločina na području Hercegovine, a zajedničku izjavu, koju su potpisali muftija i episkop, na mjestima stradanja pročitali su glavni gatačko-bilećki imam i paroh bilećki.

– Našu zajedničku posjetu mjestima gdje su ubijani život i nada u budućnost naše voljene zemlje, realizujemo u čistoj namjeri da mlade generacije osvijestimo i ohrabrimo da žive u miru, poštovanju i toleranciji s pripadnicima drugih nacija i vjera s kojima dijele zajednički prostor i sudbinu života u različitosti – kaže se u pročitanoj izjavi, između ostalog.

Ovaj događaj u bosanskohercegovačkoj javnosti i medijima dočekan je, logično, sa pozitivnim kritikama i širokim odobravanjem. Ponajviše jer je nadišao ovdašnje partikularizme.

Ta je javnost godinama sviknuta na sukobljene pripadnosti, zastrašivanja i demoniziranja drugog, opterećena dnevno-političkim pitanjima, mržnjom, lažima, manipulacijama i trivijalnostima, pa je ova gesta shvaćena kao povratak izvornom religioznom poslanju, čistoti i ljudskosti, solidarnosti i suosjećanju.

Samo bi nerazuman čovjek ovaj događaj mogao ocrniti, izobličiti, u njega “učitavati” negativnosti, a na kraju i kod muftije tražiti političku odgovornost.

No, nerazuman čovjek i jeste nerazuman upravo stoga što nije svjestan vlastitog neznanja. Njemu nije problem bilo kome, pa i vjerskim autoritetima, lijepiti ružne etikete samo zato što čine nešto što se kosi sa njegovim uskim poimanjem života i standardima ponašanja.

Nije se muftija u istočnoj Hercegovini, naime, nikome izvinjavao niti bilo kome bilo šta “tovario na pleća”, kako su zlonamjernici okarakterisali ovaj događaj. Naprosto, muftija nema političku moć, kao ni odgovornost, obavezu, legitimitet i nadležnost da nosi ili prenosi taj teret.

Izgradnja mira i povjerenja ne znače nužno i prekrajanje historije, preuzimanje odgovornosti za događaje iz prošlosti, ili amnestiranje bilo koga.

Osvještavanje i oplemenjivanje društva jeste primarna zadaća vjerskih zvaničnika, čime se njihova odgovornost može očekivati i tražiti samo tamo gdje su konkretnim djelovanjem proizveli štetu, ili zloupotrebom položaja i “svetosti” doprinijeli mržnji i nasilju.

Ustanovljenje istine, rasvjetljavanja konkretnih zločina, događaja, ekshumacije, preuzimanje političke odgovornosti, na kraju i “izvinjenja” i društvena pravda, su zadaća i obaveza države, političkih predstavnika i političkih institucija.

Muftija mostarski i episkop zahumsko-hercegovački i primorski samo su nas još jednom podsjetili da se ne pamti tek radi pamćenja, nego radi osvještenja. Da bi se razumno živjelo.

www.preporod.info