Hutbe

Hutba mostarskog muftije u Karađoz-begovoj džamiji

Hvala Bogu, Gospodaru svjetova, Milosniku Svemilosnome, Vladaru Sudnjega dana!

Svjedočimo da je samo On bog, Onaj što postojan je i vječan! Nije rodio i nije rođen, i niko Mu nije ravan! Njemu se utječemo od zla, od Njega pomoć i uputu tražimo, na Njega se oslanjamo, Njemu ćemo se svi vratiti.

Svjedočimo da je Muhammed, neka su na njega najljepši blagoslovi i mir, Njegov pečatni Poslanik i miljenik, kojega je On poslao kao učitelja i milost svim svjetovima. Neka su spas i mir na njegovu časnu porodicu, vrle drugove ashabe. Njega Svevišnjega molimo da Svoj Blagoslov i Milost spusti na cijeli ljudski rod. Divan li je On Gospodar i Zaštitnik naš!

الرَّحْمَنُ . عَلَّمَ الْقُرْآنَ . خَلَقَ الإِنسَانَ . عَلَّمَهُ الْبَيَانَ . الشَّمْسُ وَالْقَمَرُ بِحُسْبَانٍ . وَالنَّجْمُ وَالشَّجَرُ يَسْجُدَانِ . وَالسَّمَاء رَفَعَهَا وَوَضَعَ الْمِيزَانَ . أَلاَّ تَطْغَوْا فِي الْمِيزَانِ . وَأَقِيمُوا الْوَزْنَ بِالْقِسْطِ وَلا تُخْسِرُوا الْمِيزَانَ . وَالأَرْضَ وَضَعَهَا لِلْأَنَامِ . فِيهَا فَاكِهَةٌ وَالنَّخْلُ ذَاتُ الأَكْمَامِ . وَالْحَبُّ ذُو الْعَصْفِ وَالرَّيْحَانُ . فَبِأَيِّ آلاء رَبِّكُمَا تُكَذِّبَانِ .

Svemilosni –er-Rahmānu –

Poučava Kur'anu!

On čovjeka stvori

i pouči ga da govori!

Sunce i Mjesec račun svoj imaju!

I zvijezde, i drveće, na sedždu padaju!

A nebo? Njega je podignuo i vagu uspostavio,

pa nemojte ni vi griješiti kad vagate,

i vagu pravo postavite, i na vagi zakidati nemojte!

A Zemlja – priredio ju je stvorenjima-

po njoj voće i palme sa grozdovima,

te zrnje s opnama i bilje s mirisima –

pa koju blagodat Gospodara svoga da poreknete?! (Er-Rahmān, 1-13.)

Mjera, ravnoteža i harmonija odlike su Božijeg stvaranja na Zemlji i čitavome univerzumu. Ta ravnoteža i sklad u Božijem stvaranju u svakome času i trenutku vidljivi su; u smjeni dana i noći,  u smjeni godišnjih doba i klimatskih prlika. On Svevišnji uspostavio je najsavršeniji sklad u univerzumu – kretanjem Sunca i Mjeseca osigurava se i održava  ravnoteža i harmonija života na Zemlji. Čovjeku kao Božijem namjesniku na Zemlji dato je sve da može osigurati dostojanstven život na njoj. Dato mu je da plodove zemaljske zasijava, koji uz milost Božiju izniknu iz zemlje i s kišom koju On spušta s neba, rastu i bujaju i budu mu hrana svakovrsna.

Pa koju blagodat Gospodara svoga da poreknete?!

Ali je i čovjek pozvan da stalno bdije nad osiguravanjem i čuvanjem harmonije i ravnoteže u svemu što mu je povjereno na upravljanje. Tu mjeru i harmoniju mora sačuvati unutar samoga sebe – čistom savješću i čvrstom budnom svijesti o Onome Koji mu je život udahnuo, Koji je Njegov Gospodar i Koji će ga Sebi ponovo vratiti. Mjeru i red u svom zemaljskom životu koji se odvija u interakciji s drugim ljudima i drugim Božijim stvorenjima očuvaće dosljednim pridržavanjem i slijeđenjem uputa i propisa Njegovoga vjerozakona (Šerijata).

Draga braćo,

Svjedočimo li vremenu u kojem je čovjek kao Božiji povjerenik na Zemlji svojom opsjednutošću sobom i svojom ulogom u svim segmentima života narušio od Boga uspostavljenu harmoniju i sklad. Je li svojim neumjerenim pohodom na Prirodu, koji je motiviran pohlepom i gramzivošću, uništio šumska bogatsva, zagadio rijeke i jezera, zatrovao polja, brojne biljne i životinjske vrste istrijebio, presušio brojne izvore pitke vode…?

Svjedočimo li već duže vrijeme neobičnim klimatskim promjenama na zemlji, da skoro i nemamo četiri godišnja doba, da imamo ljeto i zimu koja nam se sve više približava ljetu… Svjedočimo šokantnim temperaturnim izmjenama u kratkim vremenskim intervalima. Bilježimo sve veći nivo zagađenosti zraka.

Bilježimo prenapućene gradove u kojima život postaje gotovo nepodnošljiv, a pustoš na selima, iseljavanje, odlaske. Gledamo zapuštena i neobrađena polja, njive u korov zarasle, voćke sasušene, nekalemljene…

Vidimo plodove raznih divljih ukusnih voćki i miomirisnih ljekovitih trava na obroncima naših planina, kako su neubrane i neosušene, i za lijeka raznoga nepripremljene. Gledamo to sve, pred našim je očima, i nismo marili. Zemaljski sklad i red smo narušavali svojim nemarom, pohlepom i opsjednutošću sobom.

ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُم بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ

I na kopnu i na moru vidljiv je nered zbog onoga što ljudske ruke pridonose, i tako im On daje da kušaju nešto od onoga što su uradili, ne bi li se povratili. (Er-Rūm, 41.)

Je li se čovjek udaljio od drugoga čovjeka, svoga brata po zemaljskom porijeklu, ma ko on da bio?! Je li se povukao u svoj zatvoreni svijet, u kojemu ne traži utjehu ni razgovor s čovjekom, već s tehnikom i kućnim ljubimcem? Gledamo li da on sve više u šetnju izlazi s tehnikom i kućnim ljubimcem, a da se udaljava i od svoga doma, i porodice, i prijatelja, i zajednice? Na kraju udaljava se od same svoje suštine i klizi u nešto što nije njegovo prirodno stanje. Ide u svoju suprotnost. Postaje rob tehnike i stvari. Zaokuplja ga samo to kakav je prema sebi i kako da sebi ugodi. Ni najmanje nije zaokupljen time kakav je prema drugima.

A čovjek je stvoren da robuje samo svome Stvoritelju, da ne bude rob stvarima i svojim strastima. Stvoren je da bude ovistan samo o Njemu, a neovisan od svega drugoga.

Realni život zamjenio je virtualnim svijetom. Beskrajna opsjednutost fudbalskom igrom postala je društvena norma i vrijednost. Virtualni svijet zabave gdje srcima i umovima mladih ljudi zavladaše neuki, primitivni i nemoralni karakteri, ostavi bolni trag i utjecaj na njihovu svijest, ponašanje i moral. Ispraznosti i površnosti na svakome koraku. Opći javni resursi od strane nesavjesnih ljudi u službi naroda nemarno i neplanski su usmjeravani.

Danas, u ovoj kušnji i nevolji koju imamo, bili bi sigurniji da su ti javni resursi usmjeravani u opremanje naših zdravstvenih ustanova, edukaciju ljekara, stvarnu nauku i naučno istraživanje. I da su usmjeravani u kapacitete Civilne zaštite koja prva reaguje u situacijama prirodnih nepogoda.  Ali, nisu.

Draga braćo,

Kušnja koronavirusa koju imamo pogađa sve, cijeli svijet i čitavo čovječanstvo. Niko nije pošteđen i izuzet od nje; ni bogati, ni siromašni, ni bijeli, ni crni, a niti žuti ljudi. Od nje strahuju i vladari kao i njihovi podanici, i šefovi i njihovi radnici.  Isto trpe i podnose muslimani, i kršćani, i jevreji, i oni koji slijede učenja neobjavljenih religija, ali i oni koji se ne deklarišu vjerujućim ljudima. Svi smo na istoj lađi. A upravo nam naš učitelj u vjeri, Poslanik a.s., u jednoj svojoj predaji pravi usporedbu ljudi koji drže do Allahovih granica (do mjere i ravnoteže) i onih koji to krše, s ljudima koje je sudbina zadesila da budu na brodu, pa jedna skupina svojim nemarnim ponašanjem, ako joj se pusti, može dovesti u pitanje sudbinu svih putnika na brodu, da svi stradaju. Druga skupina svojim odlučnim stavom i ponašanjem zaustavljajući ovu prvu, može njih sve spasiti od propasti i potopa.

Čuo sam Nu’mana b. Bešira, radijallahu anhuma, kako prenosi, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , rekao:

مَثَلُ القَائِمِ في حُدودِ اللَّه، والْوَاقِعِ فِيهَا كَمَثَلِ قَومٍ اسْتَهَمُوا عَلَى سفينةٍ، فصارَ بعضُهم أعلاهَا، وبعضُهم أسفلَها، وكانَ الذينَ في أَسْفَلِهَا إِذَا اسْتَقَوْا مِنَ الماءِ مَرُّوا عَلَى مَنْ فَوْقَهُمْ، فَقَالُوا: لَوْ أَنَّا خَرَقْنَا في نَصيبِنا خَرْقًا وَلَمْ نُؤْذِ مَنْ فَوْقَنَا. فَإِنْ تَرَكُوهُمْ وَمَا أَرادُوا هَلكُوا جَمِيعًا، وإِنْ أَخَذُوا عَلَى أَيْدِيهِم نَجَوْا ونَجَوْا جَمِيعًا

Primjer onih koji u svojim djelima slijede Allahove dž.š. zapovijedi i onih koji ih krše, ili su labavi u njihovom izvršavanju, je sličan stanju jedne grupe ljudi na lađi. Neki od njih su izvukli sudbinu da budu u donjem dijelu broda, a drugi da budu na palubi.

Oni koji su bili u nižem dijelu lađe, kad god [su bili žedni i kad god] im je trebalo vode, su išli gore (na palubu) i uznemiravali i gazili po onim koji su se tamo nalazili. Oni su (na kraju) sami sebi rekli: ‘Zašto mi ne bi, umjesto da smetamo onima  iznad nas, napravili jednu rupu (na podu) i imali vode koliko nam god treba. Ako bi im oni koji su bili na palubi dozvolili da naprave rupu na lađi svi bi se podavili. A ako bi ih spriječili u njihovoj namjeri da naprave rupu, svi bi se spasili.” 

Vrijeme u kojem smo i koje je pred nama traži maksimalnu povećenost i ozbiljnost. Vrijeme je dragocjeno i kad smo u blagodati i kad smo u kušnji i u nevolji. Realni život ima svoje zakonitosti, on se ne može nadomjestiti i izmjestiti u virtualne tokove. Virtualni svijet dobar je onoliko koliko ga je moguće staviti u službu opće dobrobiti i ravnoteže, a da ne naruši zdravlje i harmoniju.

Neki ljudi u službi općeg interesa i dobra, poput onih u zdravstvenom sistemu, sistemu sigurnosti i policije, komunalne čistoće i brige, te u prodajno- trgovačkom sistemu zaslužuju da budu prepoznati i potpomognuti na svaki način. Ovo nije vrijeme velikih riječi, analiza i procjena, već djela i posvećenosti općem interesu spašavanja ljudskih života i zaštiti zdravlja ljudi. Plemenito je i veliko to djelo. Na ispitu smo. Neki će položiti. Valja prepoznati i u ovoj kušnji priliku da se čovjek moralno popravi.

وَإِذَا أَذَقْنَا النَّاسَ رَحْمَةً فَرِحُوا بِهَا وَإِن تُصِبْهُمْ سَيِّئَةٌ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيهِمْ إِذَا هُمْ يَقْنَطُونَ

Kad damo ljudima da neku milost kušaju, oni u njoj likuju, a kad ih, zbog nečega što su sami prouzročili, pogodi kakava nevolja, odjednom u očaj padnu. (Er-Rūm, 36.)

Nadu u Allahovu milost ne smijemo gubiti. S vjerom u Boga i pouzdanjem u Njega, čineći dobročinstva gdje god smo u prilici i dosljedno izvršavajući  sve ono što nam nalaže struka, možemo se nadati izlasku iz ove kušnje.

Svemogući Allahu, molimo Te da nam udijeliš Svoju milost, pomogneš nas da sačuvamo zdravlje, opskrbiš nas iz Svoga obilja i nadahneš da istrajavamo u dobročinstvu.

“Gospodaru naš, ne dopusti našim srcima da skrenu nakon što si nas uputio,  i daruj nam od Sebe milost! Ti si, uistinu, veliki darivatelj!

Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u Vatri!”

 

Muftija mostarski mr. Salem-ef. Dedović

Karađoz-begova džamija, 3. april 2020. / 10. Šaban 1441. h. g.

www.muftijstvo-mostarsko.ba/