Vijesti

Organizirano prikupljanje i raspodjela zekata i sadekatu-l-fitra u okviru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Značajnija promišljanja o mogućnosti organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra u okviru Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji, bilježe se krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. Jedan od glavnih razloga za navedena promišljanja bila je zabrinutost za opstojnost Gazi Husrev-begove medrese. U periodu nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do ustanovljavanja organiziranog prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra u Fond Gazi Husrev-begove medrese, ova medresa, kao jedina odgojno-obrazovna ustanova Islamske zajednice, u Bosni i Hercegovini, u to vrijeme, funkcionisala je u veoma teškim uvjetima i u određenim periodima je bila pred zatvaranjem.

I

Najznačajniji dokument za uspostavu organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra je raspis Starješinstva Islamske vjerske zajednice u bivšoj Jugoslaviji o prikupljanju zekata i sadekatu-l-fitra u Fond Gazi Husrev-begove medrese i tumačenje šerijatskog propisa iz 1968. godine. Raspis i upustvo za obračun zekata koji je objavljen uz taj raspis potpisali su reisu-l-ulema Sulejman ef. Kemura i Husein ef. Đozo, vjersko-prosvjetni referent. Na početku raspisa se navodi: ”Poslije dosta dugog teoretskog izučavanja i forumskog raspravljanja konačno se je najozbiljnije pristupilo organizovanju akcije prikupljanja zekjata, sadekai-fitre, kurbanskih kožica i drugih dobrovoljnih priloga u fond za izdržavanje Gazi Husrevbegove medrese. U tu svrhu održani su i specijalni sastanci u Sarajevu, Tuzli, Banja Luci, Bihaću i Mostaru sa predstavnicima područnih odbora Islamske vjerske zajednice. Tim sastancima je lično rukovodio Reis-ul-ulema, što ukazuje na veliki značaj i važnost ove akcije. Sa posebnom radošću se može konstatovati da je ova akcija naišla na puno razumijevanje predstavnika odbora Islamske vjerske zajednice i na njihovu spremnost da se aktivno uključe u nju.” U daljem tekstu raspisa Starješinstva navodi se dvanaest preporuka i jasnih instrukcija za organizaciju akcije prikupljanja zekata, sadekatu-l-fitra i kurbanskih kožica.

U prvim godinama razvoja organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra, Vrhovno Starješinstvo Islamske zajednice je objavilo nekoliko raspisa u kojima se naglašava potreba aktivnijeg učešća svih organa, službenika i pripadnika Islamske zajednice, kao i članova udruženja Ilmije na jačanju akcije prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra i ističe ogroman značaj ove aktivnosti za potrebe nastavnog procesa i internatskog smještaja učenika Gazi Husrev-begove medrese i Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu i obezbjeđenja potrebnih sredstva za normalno funcioniranje medrese i fakulteta i podmirivanje njihovih obaveza, u narednom periodu.

U Sarajevu su 1976. i 1983. godini održana Savjetovanja najviših organa Islamske zajednice u SFRJ o akciji zekata, sadekatu-l-fitra i kurbanskih kožica. To su bila dva veoma važna skupa koji su dali potrebnu teorijsku potporu i doprinijeli razvoju organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra. Učesnici na savjetovanjima su jednoglasno potvrdili raniju odluku o prioritetu fonda Fakulteta i medresa i da je u datim uslovima i datom trenutku, s obzirom na specifične uslove u kojima se nalazi Islamska zajednica, najispravnije davati zekat i zekatul fitr u Fond Fakulteta i medresa (Fond Gazi Husrev-begove medrese).

II

Iz stavova, Husein ef. Đoze, čovjeka koji je dao veliki doprinos za ustanovljavanje i razvoj akcije organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra, možemo vidjeti principe i činjenice za kojima se povodilo tadašnje rukovodstvo Islamske zajednice u pitanju pokretanja, organizacije i razvoja organiziranog prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra. Đozo navodi kao premisu činjenicu da Kur'an propisuje ustanovu zekata kao društveni instrument za podmirivanje potreba društvene zajednice i da je on obavezni doprinos za opće potrebe.

Također, ističe da je Muhammed alejhi selam shvaćajući da zekat predstavlja materijalnu bazu iz koje treba da se osiguraju sredstva za pravilno funkcioniranje društva i njegovih institucija, donio i odgovarajuća rješenja koja su bila u skladu sa potrebama prve islamske zajednice. Dao je koncepciji zekata odgovarajuću primjenu koja je najbolje odgovarala trenutku u kojem se nalazila Islamska zajednica. Đozo smatra da je traženje novih rješenja kada je u pitanju primjena propisa zekata, ustvari slijeđenje sunneta koji ne dozvoljava da se islamska misao zaustavi i okameni u određenom vremenu. Đozo navodi i glavne razloge pokretanja ove akcije kod nas. ”Duboke društvene promjene koje su nastale kod nas u najnovijoj društvenoj stvarnosti, uspostavljanjem socijalističkih odnosa imale su veoma velike reprekusije u oblasti vjerskog života. Novim društvenim mjerama temeljito je pogođena, onesposobljena i razrušena ranija materijalna baza vjerskog života. Sprovođenjem agrearne reforme, nacionalizacije i eksproprijacije nestalo je vakufa kao glavne osnove za tu bazu.”

Navedena situacija je dovela Islamsku zajednicu pred velike probleme i potrebu traženja novih izvora za materijalnu bazu, posebno za finansiranje vjerskih zavoda i školovanja kadrova. U to vrijeme kao prioritet nametnulo se pitanje otvaranja Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu. Đozo dalje naglašava da su u isto vrijeme svake godine stotine miliona dinara zekata i sadekatu-l-fitra išle tamo gdje ne bi trebale. ”Iako sa zakašnjenjem, ali možda smo ipak prva zajednica u islamskom svijetu, koja je počela ozbiljno da razmišlja o boljem korišćenju zekata i sadekai-fitra, o organizaciji sakupljanja, o raspodjeli, o provođenju ovog davanja njegovoj pravoj svrsi. Našli smo se pred činjenicom da samo muslimani u Bosni i Hercegovini daju godišnje u vidu zekata i sadekai-fitra, oko pola milijarde starih dinara. Ali kuda te pare idu i da li od njih zajednica ima bilo kakve koristi? Kako nam se u našoj novoj društvenoj stvarnosti, kao što smo istakli, pitanje izdržavanja vjerskih zavoda postavilo u svoj svojoj oštrini, izučavajući i razmišljajući o ovom problemu, došli smo na ideju da bi zekat i sadekai-fitr mogli biti veoma dobro i sigurno rješenje ovog važnog pitanja.” Đozo naglašava da nije teško naći teorijsku i šerijatsku osnovu da je, u uvjetima u kojima su se našli muslimani u SFRJ, izdržavanje vjerskih zavoda najprioritetniji fond. Zbog toga je nakon teorijske razrade, ovo pitanje razmatrano na najvišim forumima Islamske zajednice i donesen je zaključak da se organizira akcija prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra. Također, kako Đozo navodi, rukovodstvo Islamske zajednice je bilo svjesno da će akcija, kao i svaka promjena i novina, naići na otpore i poteškoće, ali je glavni cilj bio da se zekatu i sadekatu-l-fitru da pravi smisao, da se privede svojoj svrsi i da se konačno stane na put haosu koji je vladao u davanju zekata i sadekatu-l-fitra, kako bi se ova davanja i vrlo važni izvori prihoda što bolje koristili. Na kraju Đozo zaključuje da Islamska zajednica nema vlasti da prisilno ubire zekat i sadekatu-l-fitr, ali da želi objasniti muslimanima da ona sa šerijatskog gledišta ima pravo da organizira prikupljanje i odredi prioritete u raspodjeli zekata i sadekatu-l-fitra. Svaki musliman koji ne da svoj zekat i sadekatu-l-fitr u fond za vjersku prosvjetu učinit će veliki grijeh i prema Bogu i prema Islamskoj zajednici.”

Veliki doprinos razvoju organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra dao je i dr. Ahmed Smajlović. U referatu ”Kur'anske osnove zekata” koji je podnio na Savjetovanju o zekatu i sadekatu-l-fitru održanom u Sarajevu 1976. godine, razmatrajući  pitanje kome i gdje da se daje zekat i zekatul-fitr i navodeći 60 ajet sure Et-Tevbe o osam kategorija mogućih primaoca zekata, dr. Smajlović ističe: ”Kako se iz ajeta vidi postoji osam kategorija koje imaju pravo na zekat. Ove kategorije se ne mogu poništiti, niti ih iko može ugasiti. One se mogu pojaviti u svakom mjestu i vremenu. O prednosti jedne kategorije nad drugom dužna je da vodi brigu nadležna islamska vlast. To je u islamskim državama vlada, a tamo gdje toga nema nadležno je predstavništvo islamskog-vjerskog poslovanja koje je i odgovorno za islamski-vjerski život u datoj sredini, jer je ono neposredni nosilac halifinih prerogativa. U našim uslovima ta prava su skoro čitavo jedno stoljeće posebnim vjersko-pravnim aktom” menšurom” prenešena izravno na reisu-l-ulemu. Ni on ni bilo ko drugi ne može ugasiti ni jednu od spomenutih kategorija, ali je dužan da u određenim uslovima i postojećim vrstama odredi prioritet jedne vrste nad drugom. Tako je na primjer postupio hazreti Omer r.a.-drugi halifa-koji je zabranio da se iz ”Fonda zekata” izdvaja dio za ”el-muellfeti kulubuhum”, smatrajući da je izdvajanje dijela zekata za ovu kategoriju u datom vremenu bilo nepotrebno i suvišno. U našim konkretnim uslovima centralizacija ”Fonda zekata i zekatul-fitra” pri Vrhovnom islamskom starješinstvu u SFRJ, ne samo da je bio ispravan potez, nego i njegova Kur'anska obaveza sa reis-ul-ulemom na čelu…Većina od kategorija navedenih u pomenutom Kur'anskom ajetu u našim uslovima ne postoje, a neke se rijetko kada i pojavljuju, tako da određivanje prioriteta, ”ve fi sebilillahi” bilo je potpuno ispravno, nužno i neminovno. Pitanje izgradnje medrese i fakulteta i saniranje njihovih prilika bilo je prioritetno, a svakako da postoji obaveza stalne brige za siromašnim, nemoćnim i nastradalim, u onoj mjeri koliko ih ima u našim uslovima. Ukoliko bi se sutra pojavila nužnija potreba za prioritetom jedne od pomenutih kur'anskih kategorija, pomenuti odgovorni organ bi trebao i morao zvanično odrediti i njegov prioritet.’’

Gore navedena mišljenja naša dva velika alima korespondiraju sa mišljenjem poznatog savremenog alima Jusufa El-Karadavija: ‘Zekat je strogo propisana obaveza (fardun minellah), ali u osnovi ne kao pravo ostavljeno volji pojedinca da ga oni u zavisnosti o jačini njihovog vjerovanja izvršavaju ili ne izvršavaju. Treba biti na čistu, da zekat nije nikakvo individualno dobročinstvo niti milostinja. To je veoma značajna socijalna ustanova koju kontroliše zajednica, a kojom rukovodi određeni administrativni mehanizam i putem propisanog instrumentarija ubire zekat od obaveznika i raspodjeljuje ga u propisane fondove i namjenske potrebe. Ovdje nema nikakve razlike između bilo koje vrste imovine. Nadležni organi ubiru zekat od cjelokupne imovine, bez obzira da li je zahir (poljoprivredni proizvodi, stoka i sl.) ili batin (novac, trgovačka roba…), prema klasičnoj podjeli.” Dr Jusuf Kardavi, Fikhuz-zekah, II/747

III

Fundamentalni principi na kojima počiva organizirano prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra, utemeljeni na osnovu šerijatskih propisa raspisom Vrhovnog starješinstva Islamske zajednice 1968. godine, preko različitih odluka i mišljenja uvaženih naših alima, posebno su ojačani, u prethodnih nekoliko godina, fetvom reisu-l-uleme i Vijeća muftija. U novije vrijeme, 2011. godine, reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je u ramazanskoj hutbi dao jasnu istrukciju o obaveznosti davanja zekata i sadekatu-l-fitra u Fond Bejtu-l-mal Islamske zajednice u BiH. Reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović je u ramazanskoj hutbi 2013. godine izdao fetvu o obaveznosti davanja zekata i sadekatu-l-fitra u Fond Bejtu-l-mal Islamske zajednice u BiH. Vijeće muftija Islamske zajednice u BiH je potvrdilo ovu fetvu reisu-l-uleme.

Pomenute odluke i fetva imaju veliku važnost za očuvanje i dalji razvoj organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra u okviru Islamske zajednice u BiH stoga je jako je važno slijeđenje i primjena ove fetve. Princip odgovornosti i prava ulu-l-emra da odredi principe i način prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra u jednoj zajednici i njegovo odgovarajuće shvatanje je od ključne važnosti za stabilnost i ravoj sistema prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra, kao i ukupnu stabilnost i razvoj Zajednice.

Pojam Fonda Bejtu-l-mal na našim prostorima prvi put je korišten u članu 12. Ustava Islamske zajednice u SFRJ iz 1990. godine. Sadašnji Ustav IZ u BiH, koji je donesen 1997. godine, predvidio je da sredstva od zekata, sadekatu-l-fitra i kurbana čine Fond Bejtu-l-mal i da upravljanje tim fondom propisuje Sabor IZ u BiH posebnim aktom. Izmjene Ustava Islamske zajednice u BiH, donesene u 2014. godini, propisuju da pored Rijaseta i Sabora Islamske zajednice u BiH, raspodjelu sredstava iz Fonda Bejtu-l-mal određuje i Vijeće muftija i ono ima ključnu ulogu u raspodjeli, tako da sada postoje tri nivoa kontrole utroška sredstava iz pomenutog Fonda.

Sabor IZ u BiH je u aprilu 2004. godine donio Pravilnik o Fondu Bejtu-l-mal. Ovim pravilnikom definiran je Fond Bejtu-l-mal, ustanovljen je način punjenja i raspodjele sredstava iz njega, način upravljanja fondom i druga važna pitanja za funkcioniranje Fonda. U članu 7. je propisano da Fondom upravlja Rijaset IZ u BiH. U članu 8. navedenog pravilnika propisano je da se sredstva Fonda koriste za odgoj i obrazovanje u srednjim, višim i visokim obrazovnim institucijama koje djeluju u okviru Islamske zajednice u BiH ili je ona njihov osnivač, za održavanje i unapređenje mektebske nastave, za pomoć povratničkim džematima, kao i druge vidove islamskog rada koji se odvijaju kroz organe i ustanove IZ, a kojima se podiže vjerski kulturni, odgojni i obrazovni nivo muslimana, te za druge namjene koje su od opće koristi za muslimane i Islamsku zajednicu. Odluku Rijaseta o raspodjeli sredstava iz Fonda Bejtu-l-mal, mora potvrditi Vijeće muftija, a nakon toga i Sabor IZ u BiH. Pravilnikom o Fondu Bejtu-l-mal je predvideno da Rijaset svake godine,prilikom definiranja raspodjele, utvrdi optimalan iznos sredstava koja će iz ovog Fonda izdvojiti za pomoć povratnicima u razorene džemate i socijalno ugroženim kategorijama. Pravilnikom je, takoder, propisano da se akcija prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra sprovodi u organizaciji Rijaseta IZ u BiH i da se prikupljena sredstva posebno knjigovodstveno evidentiraju kao sredstva Fonda, a od ukupno prikupljanih prihoda od zekata i sadekatu-l-fitra na nivou medžlisa u BiH 70% se usmjerava u Fond Bejtu-l-mal, 25% ostaje medžlisima za vjersko-prosvjetni fond pri medžlisu i izmirenja troškova ukupljanja, a 5% nadležnim muftilucima za vjersko-prosvjetni fond pri muftijstvu.Od sredstava prikupljenih u dijaspori 60% se uplaćuje u Fond Bejtu-l-mal, a 40% ostaje džematima i krovnim organizacijama IZ BiH u dijaspori. Mešihati islamske zajednice, na čijem području djeluju islamske obrazovne ustanove dužne su formirati svoj Fond Bejtu-l-mal i iz tog Fonda doznačiti 5% u Fond pri Rijasetu za finansiranje zajedničkih organa i institucija. Na kraju treba istaći činjenicu da je sistem organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra u okviru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u periodu od gotovo pet desetljeća, koliko funkcioniše, bio stub stabilnosti i razvoja Islamske zajednice u BiH i da se taj sistem iz godine u godinu unapređuje na bazi dobre normiranosti i transprentnosti, doprinoseći daljem razvoju Islamske zajednice i cjelokupnog društva.

mr. Elnur Salihović, rukovodilac Ureda za zekat