Iskazujemo zahvalnost našem Gospodaru Allahu, dž.š. na milosti koju nam ukazuje slanjem kiše blagorodne i osvježavajuće. Allahu neka je hvala na neizmjernim blagodatima kojima nas obasipa i dariva. Neka su Njegovi blagoslovi i mir na poslanika Muhammeda, našeg učitelja i našeg uzora u vjeri i svim manifestacijama života na ovome svijetu! Amin.
Draga braćo,
الطُّهُورُ شَطْرُ الْإِيمَانِ „Čistoća je dio ili pola vjerovanja“ jedan je dio Poslanikove poruke –hadisa, koji čujemo, često je koristimo i često je naglašavamo kao jednu od važnih poruka naše vjere – našeg islamskog učenja. Volimo čuti, volimo naglasiti, čini mi se volimo se i pohvaliti pred sobom i pred drugima da je islam dao veliku važnost čistoći, urednosti i zaštiti životne sredine. Svakodnevno smo u kontaktu s vodom koja je i lijek i sredstvo i bez koje se ne može održati život na zemlji. Čistoća i urednost nam se propisuju i traže od nas, i glavni su uslovi i za obavljanje naše praktične dužnosti u vjeri – namaza, ali su uslov i za sve druge obredne dužnosti u našoj vjeri. Čistoća i urednost su obilježja naše vjere.
One su imperativ –naredba naše vjere. I to u svim segmentima; kako u održavanju lične higijene, tako i u održavanju urednosti i čistoće kućnog ambijenta i prostora u kojem organizujemo naš privatni i porodični život. Čistoća i urednost su imperativ i za našu širu životnu sredinu u kojoj se realizuje naš javni, društveni, kulturni i privredni život.
Valja nam u tom smislu suočiti se s bolnim činjenicama koje nam ne idu u prilog i koje govore više protiv nas, nego za nas! Govore više protiv naše vjere i prakse nego u korist vjere i ponašanja u skladu sa vjerskim smjernicama!
Naš Grad je zatrpan smećem, raznim vrstama otpada, ulice zapuštane, trgovi i ono još preostalih zelenih površina zasuto raznim otpadcima i svim vrstama nečistoća, i ljudskih i životinjskih.
Grad Mostar jeste politički nesređen grad što se odražava i na sve segmente javnog i društvenog života, pa i na funkcionisanje sistema komunale i gradske čistoće.
Ali to nije razlog, niti može biti opravdanje, da oni koji su zaduženi za vođenje grada i održavanje gradske čistoće ne djeluju u pravcu poboljšanja čistoće grada, sistema odvoženja smeća i čistoće gradskih ulica. Takođe, svijest ljudi u pogledu odnosa prema životnoj sredini se mora mijenjati.
Svijest ljudi je zakržljala. Svijest svih nas nije na nivou vjerničke svijesti i brige za stvari od javnog i općeg zajedničkog interesa! A zar priroda i životna sredina nisu od općeg interesa! Svjedočimo primjerima nebrige i nemara prema prirodi, prema sredini gdje živimo, gdje radimo, gdje se obrazujemo, gdje idemo u džamiju! Svjedočimo primjerima zagađivanja rijeke Neretve, bacanju svakovrsnog otpada u nju, koji se za desetine i stotine godina neće moći neutralizirati, jer je prespor proces rastvaranja materijala svih otpada!
Svojim očima s kraja zime i s početka proljeća, iz godine u godinu, gledamo prizore plastičnih kesa na Bišću polju, koje šalju ružnu sliku o nama, o našem gradu, o našem životnom prostoru! Otkuda su se te kese našle na putu, otkuda ih na granama grmova i drveća u toj zoni? One samo našim nemarom i nebrigom nisu odložene u kontejnere i druga mjesta predviđena za odlaganje otpadaka, pa su se našle na prostoru javne površine, da budu ruglo i poruka koja svjedoči protiv svih nas! Otkuda deponije smeća i svih vrsta krutoga otpada, u, i oko, porušenih i napuštenih objekata, u samom centru grada?
Nemar i nebriga prema životnom prostoru i u ovom slučaju iskazani su od svih nas; od onih koji odlažu, do onih koji bi trebali upozoriti, reagirati i onih koji bi trebali primjenjivati i provoditi zakon!
Otkuda deponije krutog i svakovrsnog drugog otpada na putu za Podveležje, podno Fortice, na prostoru koji znači „pluća grada“ i koji je jedna rijetka zona kojom se može šetati u mirisu prirode i zelenila! To je rezultat nemara i nebrige za ono šta je iza moga kućnog praga i vrata, i jasno govori o niskom stepenu naše svijesti, o neiskazanom obziru prema onome općem i onome što je tamo malo dalje od nas!
Draga braćo vjernici,
Iskažimo brigu o javnom prostoru, o vodi, o zelenilu, o drveću! Čuvajmo to, a ne uništavajmo, generacija koja će doći poslije nas treba zdrave životne resurse, a ne bolesne i zagađene!
Svi u ovom problemu kojeg živimo i s kojim živimo trebamo se odlučnije suočiti i pokazati veći stepen samosvijesti i odgovornosti! Svi odreda! Ne smijemo reći da se to tiče samo nekoga drugoga, da se tiče samo onih čistača i njihovog zalaganja u tom poslu! Oni jesu odgovorni, ali i mi smo!
Mi smo odgovorni da otpad i smeće, makar se radilo o najsitnijem papiriću, odložimo u kante za otpadke i kontejnere, mi smo odgovorni da komunalnu taksu platimo i izmirimo, jer je to plaća onih koji profesionalno služe nama i čitavoj zajednici!
Došlo je vrijeme za progresivniji angažman svih! Školstvo i obrazovni sistem u saradnji sa sportsko-rekreativnim društvima, ekološkim organizacijama i udruženjima koja okupljaju mlade, a rame uz rame sa vjerskim sektorom- našim džematima, trebaju pokrenuti akcije čišćenja i uređivanja životne sredine i zelenih površina, i novih pošumljavanja. Sve to će na djelu svjedočiti kakav je naš odnos prema životnoj sredini i životnom prostoru . To će biti svjedočanstvo naše vjere i vjerovanja! To će biti vjera na djelu!
Naš grad je turistički resurs i historijsko znamenje kojem hrle ljudi sa svih strana svijeta, koje interesuju starine i kulturno-historijske vrijednosti.
To trebamo prepoznati kao našu šansu i priliku u svakom pogledu; i u dunjalučkom, a i u duhovno-kulturnom smislu i značaju. Zato se moramo potruditi i učiniti više napora, da iz ovoga grada gosti, turisti i brojni posjetioci ponesu slike i utiske ljepšeg, čišćeg i urednijeg grada!
U Kur'anu časnom Allah nas usmjerava ka putokazu kojim se dostiže upravljanje i stabilnost u dominaciji na zemlji. Zemlji kao resursu i prostoru na kojem se organizuje ljudski život u cjelini:
وَلَقَدْ كَتَبْنَا فِي الزَّبُورِ مِن بَعْدِ الذِّكْرِ أَنَّ الأَرْضَ يَرِثُهَا عِبَادِيَ الصَّالِحُونَ
„Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.“ (El-Enbija,105.)
Epitet čestitih robova treba dostići i njemu težiti. A on se dostiže radom, odgovornim odnosom i brigom za opće stvari i potrebe svih nas.
Nemar, nebriga, zapuštenost, bezvoljnost, ljenost i letargija duha vode u propast i zaostalost nas pojedinačno, a i zajednice kao cjeline. A nama treba snaga, volja, hrabrost, istrajavanje, velikodušnost, polet i snaga mladosti!
Prisjetimo se kako je Poslanik Muhammed, poučio ashaba Ebu Umameta, kojeg su nemir i brige okupirali pa se požalio svome Poslaniku, a on ga naputio na dovu i djelovanje u kojima se očituje suštinski put islama i muslimana:
اللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنَ الْعَجْزِ وَالْكَسَلِ وَالْجُبْنِ وَالْبُخْلِ وَالْهَرَمِ وَعَذَابِ الْقَبْرِ
اللَّهُمَّ آتِ نَفْسِي تَقْوَاهَا وَزَكِّهَا أَنْتَ خَيْرُ مَنْ زَكَّاهَا أَنْتَ وَلِيُّهَا وَمَوْلَاهَا اللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنْ عِلْمٍ لَا يَنْفَعُ وَمِنْ قَلْبٍ لَا يَخْشَعُ وَمِنْ نَفْسٍ لَا تَشْبَعُ وَمِنْ دَعْوَةٍ لَا يُسْتَجَابُ لَهَا
„Gospodaru moj, utječem Ti se od nemoći i ljenosti, utječem Ti se od kukavičluka i tvrdičluka, od staračke nemoći i od kaburske patnje.
Gospodaru moj, podari mojoj duši svijest o Tebi, pročisti je, jer Ti si Taj Koji to najbolje činiš, Ti si Njen Zaštitnik i Njen Gospodar! Gospodaru, utječem Ti se od znanja koje ne koristi, od srca koje nije skrušeno, od duše koja je nezasitna i od dove kojoj se ne udovoljava.“
Milostivi Gospodaru nadahni nas da istrajavamo u pokornosti, odanosti, vjernosti i iskrenosti, da se okupljamo i udružujemo u dobrim i korisnim akcijama i projektima, da se ne okupljamo u onome što je zlo po nas same i po našu Zajednicu. Čuvajmo se podjela i činimo sve da budemo jači, složniji i jedinstveniji. Amin.
Mostarski muftija Salem -ef. Dedović,
Mostar, Karađoz-begova džamija, 6.zul-ka'de 1436. h.g. / 21. avgust 2015. godine
www.muftijstvo-mostarsko.ba
