Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom. Neka je najodabraniji salavat i najpotpuniji selam na našeg Poslanika i miljenika Muhammeda a.s., njegove plemenite ashabe i sve vjernike do Sudnjega dana.
Nalazimo se na samom početku mjeseca ramazana koji započinje u najboljem danu, a to je džuma ili petak. Prvi zraci Allahove milosti kao sunčeve zrake su počeli da ulaze u naše domove. Jutros smo ustali na sehur kako bi se pripremili za post prvog dana mjeseca ramazana koji je kao jedan tespih, čim se razveže bobci počinju jedan za drugim da se osipaju, a tako je i sa ramazanom, čim jedan dan prođe ostali ga slijede prolazeći i ostavljajući osjećaje obogaćene radosti ali i tuge u srcima istinskih vjernika.
Došao nam je plemeniti mjesec u kojem Allah dž.š. uvećava nagradu i obilno daruje. Vrata dobra, svakom onome ko želi dobro, u ovom mjesecu se otvaraju. Mjesec ramazan je mjesec dobrih i plemenitih djela, mjesec pomaganja i darivanja.
Kaže Allah Uzvišeni:
„Ramazan je mjesec u kojem je objavljen Kur'an koji je uputstvo-putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekare 185.)
Ramazan je mjesec ispunjen milošću, oprostom i oslobađanjem od vatre. Njegova prva trećina je milost. Druga trećina je oprost, dok je treća, zadnja trećina, oslobađanje od vatre. Sahihi od imama Buharije i Muslima, od Ebu Hurejre r.a. prenose da je Vjerovjesnik s.a.w.s. rekao:„Kada dođe mjesec ramazan otvore se džennetska vrata, džehennemska zatvore i šejtani se vezuju u lance.”
Džennetska vrata se otvaraju u ovome mjesecu zbog mnoštva dobrih djela koja se u njemu čine, podstičući i na taj način vjernike da još više čine dobra djela. Džehennemska vrata se zatvaraju zbog malog broja grijeha: vjernici u ovom mjesecu mnogo više se bore sa svojom dušom i svojim strastima, pa manje i čine grijehe. Šejtani se vezuju u lance pa se ne puštaju ka onima prema kojima se inače puštaju i koje napadaju izvan mjeseca ramazana.
Imam Ahmed bilježi od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s. a. v. s. rekao: „Mome umetu u mjesecu ramazanu je dato pet stvari koje nisu date nijednom drugom narodu prije njih: zadah iz usta postača Allahu je ljepši od mirisa miska; meleki traže oprosta za postače sve dok se ne iftare; Allah svaki dan uljepšava Svoj Džennet i govori: ‘Nadati se da moji dobri robovi odbace od sebe nedaće i tegobe pa se usmjere prema tebi’; u njemu se vežu neposlušni šejtani, pa se ne puštaju ka onima koje inače napadaju u drugim mjesecima i u zadnjoj noći opraštaju im se grijesi.”
Rečeno je: „Allahov Poslaniče, je li ona (ta zadnja noć) lejletul-kadr?” Odgovorio je: „Ne, već radnik dobiva svoju nagradu onda kada završi svoj posao.”
Draga braćo, ovih pet stvari Allah dž.š. je sačuvao samo za nas! Dao ih je samo nama pored svih drugih naroda! Obdario nas je njima kako bi upotpunio svoju blagodat prema nama, a koliko li nam je samo Allah podario Svojih blagodati?! Za nas je Uzvišeni rekao:„Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio, tražite da se dobra djela čine, od loših odvraćate i u Allaha vjerujete!” (Ali Imran 110.)
Post koji je propisan u toku ramazana kao obaveza, te se svrstava među najbolja djela, jer Allah dž.š. postačima obećava posebne nagrade koje se ne mogu ničim mjeriti. Post će biti zagovornik-šefadžija na Sudnjem danu na kojem je Allah dž.š. pripremio posebna vrata Er-Rejjan na koja će samo postači ući i putem posta Allah dž.š. iskupljuje svoje robove od grijeha.
Poslanik a.s. kaže: “Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana iskupljuju ono što je između njih, ako se ne čine veliki grijesi. (Muslim ).
Mjesec ramazan nas uči kako se istinski i bez licemjerstva ibadeti obavljaju, jer je post jedini ibadet u kojem nema licemjerja, ili postiš ili ne postiš.
Jedan od najljepših plodova koji sazrijeva u toku mjeseca ramazana, a kojeg vjernici ubiru na njegovom završetku jeste zasigurno Et-takva-bogobojaznost. Jedan od smislova propisivanja posta je da postanemo bogobojazni, da se Boga bojimo, da Ga stalno imao na umu, da budemo svjesni Njegove prisutnosti i da se putem posta zaštitimo od činjenja grijeha.
Međutim, šta je to istinska bogobojaznost, kako se ona postiže i jesmo li doista bogobojazni? Riječ et-takva se veoma često spominje u Kur'anu i dolazi od riječi veka, jeki, što znači, čuvati se, štiti se. Islamski učenjaci se razilaze kod definisanja bogobojaznosti, ali se ove definicije kreću oko toga da je bogobojaznost strahovanje od Allahove srdžbe i kazne, uz izvršavanje naredbi i izbjegavanje zabrana.Veoma često se ova riječ spominje uz Allahovo ime kao što je u sljedećem ajetu:
„O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.” (El-Hašr 59).
Putem posta se zasigurno ostvaruje bogobojaznost, jer postači samo Allaha radi ostavljaju i jelo i piće i pušenje iako im je sve to nadohvat ruke. Ko nas može vidjeti kada se osamimo, kada nikoga nema pored nas, ko može znati jesmo li prekinuli naš post ili ne? Šta nas sprečava da uzmemo čašu vode u toku dana i da ugasimo žeđ, šta nas sprečava da jedemo ili cigaru da zapalimo? Ništa drugo nego bogobojaznost. Bojazan od Boga. Et-takva.
Post ima ulogu zaštite. Od čega nas štiti? Štiti nas od činjenja grijeha, jer postač ne samo da ostavlja jelo i piće nego ostavlja i nedozvoljeno gledanje, nedozvoljeno slušanje i nedozvoljen govor.
Ramazan nam dolazi svake godine i nameće se kao jedna vrsta ispita, neko će ga položiti a neko neće, nekome će se Allah smilovati a nekom neće, neko će ga provesti u ibadetu, a neko u griješenju. Kako god ko bude radio tako će biti i nagrađen!
Ovaj mjesec je sezona kada bi trebalo uz post pojačati i ostale naše aktivnosti, kada bi trebali što češće u džamiju dolaziti, i to ne samo na teraviju nego i na dnevne namaze. Džemat brate dragi, počinje od mene i tebe, ako ni ja ni ti ne dođemo u džamiju, znaj da neće biti ni džemata. Pored namaza u ovom mjesecu trebamo pojačati našu vezu i druženje sa Kur'ani Kerimom i to druženje bi trebali i poslije ramazana nastaviti.
Ibn Abbas r.a. kaže: “Vjerovjesnik s.a.v.s. je bio najdarežljiviji u činjenju dobra, posebno u mjesecu ramazanu, kada mu je dolazio Džibril poučavajući ga Kur'anu i preslušavajući ga.” (Buhari i Muslim).
Muslimani prvih generacija brižno su pazili na učenje Kur'ana u ovom blagoslovljenom mjesecu.
Poznati tabi'in Katade običavao je sedmično proučiti Kur'an. Kada nastupi ramazan proučio bi ga svaka tri dana, a u zadnjoj trećini ramazana činio bi to svake noći.
Navodi se da je imam Malik ostavljao pisanje i prenošenje hadisa u ramazanu, a pristupio bi učenju Kur'ana, a za imama Šafiju se prenosi da bi u ramazanu proučio Kur'an šezdeset puta, i to u namazu.
Takvi su bili prethodnici ovog Ummeta. Znali su da je uspjeh u Kur'anu, a gubitak u okretanju od Kur'ana. Kada je muslimanska vojska na čelu sa Ebu Ubejdom oslobodila Kuds, Omer r.a. je kazao: “Bili smo najponiženiji narod pa nas je Allah uzdigao islamom, i ako budemo tražili ponos u nečem drugom mimo islama, Allah će nas poniziti.”
A posebnu vrijednost ima obavljena umra u toku ramazana. Poslanik s.a.v.s. kaže:”Umra u ramazanu je kao obavljeni hadž.” A u drugoj predaji stoji da je umra u ramazanu kao obavljeni hadž sa Poslanikom a.s., zato oni koji su u mogućnosti da je obave steći će veliku nagradu za Ahiret.
Pored ovih ibadeta nastojmo da u ovom mjesecu što je moguće više potpomognemo one kojima je potrebno, jer se dobro djelo u ovom mjesecu, kako to Poslanik a.s. kaže, uvećava do 700 puta.
Na nama je da mjesec Ramazan iskoristimo kao priliku da se natječemo u brojnim dobrim djelima koja su ispred nas kao izazov koga trebamo spremno prihvatiti, svako prema svojoj mogućnosti, ne umanjujući vrijednost ni lijepe riječi prolazniku, ni osmjeha bratu, ni iftara komšiji i rođaku.
MUBAREĆI VAM RAMAZAN I BERIĆETLI NJEGOVI HAJRATI!
