Mubarek mjesec ramazan je vrijeme koje muslimani nastoje što više provesti i ispuniti u raznolikim vrstama ibadetā, u činjenju dobročinstava i društveno korisnih djela, a pri tome se striktno čuvajući da svojim postupcima, načinom ophođenja, pa čak i lošim pomislima ne dovedu u pitanje kvalitet svoga posta – Bogu Dragome posebno dragog i vrijednog djela.
Post je duboko individualni čin, djelo intime i nutrine, gdje ne postoje vidljive vanjske manifestacije u njegovom izvršavanju (za razliku od svih drugih praktičnih dužnosti u vjeri), ali se zato baš kroz njega na poseban način gradi i jača istinska i iskrena svijest o Bogu.
Vi koji vjerujete! Post vam se propisuje, kao što je bio propisan i onima ranije –zato da bogobojazni budete- (El-Bekare,183.)
Upravo se za ibadet posta potcrtava činjenica da pri njegovu izvršavanju ne može biti nimalo licemjerstva. Ovogodišnji ramazan dolazi nam u posebnim okolnostima; cijelim svijetom hara pandemija zaraznog i brzo prenosivog virusa COVID-19 koji je paralizovao, a u mnogim segmentima skoro i zaustavio ekonomiju, privredu, industriju, turizam, trgovinu, zračni, kopneni i morski promet u brojnim državama svijeta.
Živi društveno-socijalni kontakti i susreti ljudi zaustavljeni su i svedeni na minimum restriktivnim mjerama organa vlasti koji nastoje ograničiti širenje zaraze i tako spasiti zdravlje i živote ljudi. Organizirani vjerski život koji se odvija u našim džamijama i mesdžidima dijeli sudbinu ostalih segmenata društva; obavljanje zajedničkih namaza obustavljeno je, imami (ili mujezin) samo oglašavaju namasko vrijeme ezanom i sami klanjaju u džamijama. Džuma kao najsadržajniji i najmasovniji sedmični skup u našim džematima svedena je također na minimum (u okvir i obavezu članova džematskog odbora) da bi se tako sačuvao njen kontinuitet makar i smiboličkim brojem ljudi koji je obavljaju.
U ovogodišnji ramazan ušli smo u vanrednim okolnostima i donesenim mjerama, gdje smo iz preventivnih razloga i brige za živote i zdravlje ljudi, onemogućili muslimanima pristup Božijim kućama, bazirajući tu odluku na decidnim kur'ansko-sunnetskim uputama koje zaštitu ljudskog života stavljaju u vrh priroteta. Ramazan u islamskoj praksi i tradiciji bh. muslimana ima naglašeno značenje zajedničkih kolektivnih iftara i druženja, teravih-namaza, odlaska na praćenje mukabela, posjećivanja i sastajanja. Sve te raznolike forme koje daju poseban šarm mjesecu ramazanu neće se moći realizirati. Biće ovo doista jedno neobično iskustvo ramazana kojeg svakako valja s radošću dočekati, jer ne zaboravimo mjesec je to Allahove Milosti, Oprosta i Spasa od kazne. Sada kada smo u vremenu pandemije sagledali koliko je sve dunjalučko krhko i prolazno, a koliko smo svi ovisni o Milosti i Spasu koje On Jedini daje, ramazan nam dolazi kao poseban poklon i prilika da svojim pregnućima, iskrenošću i predanošću to i zaslužimo. Možda se pitamo kako je to muguće a da naše noge neće kročiti u džamiju, naše ruke neće s džamijskih rafa uzeti džamijski mushaf i pratiti ramazansku mukabelu, da nećemo u svojim domovima moći organizirati iftar i pozvati rodbinu, komšije i prijatelje, niti ćemo se biti u prilici odazvati na njihove pozive a to su u islamu visoko vrednovana pregnuća kojima musliman zaslužuje milost, oprost i nagradu od Dragoga Boga. Svevišnji je, prema vjerodostojnom hadisu Poslanika Muhammeda, neka su njega Božiji blagoslovi i mir, čitavu planetu učinio mjestom sedžde – dakle molitve, te ćemo istu obavljati u svojim kućama, i pojedinačno i u džematu sa svojom čeljadi, ali i na našim njivama i u baščama, uzoranim i zasijanim koje će valjati u Ramazanu održavati, plijeviti i okopavati, da bismo uz Božiju pomoć osigurali dovoljno hrane.
Ramazan jeste prilika da sagledamo važnost hrane kao Božije blagodati i da prepoznamo ni blizu dovoljno iskorištene resurse naših plodnih polja na kojima se mogu proizvoditi dovoljne količine lijepe hrane za sve stanovnike ove pitome zemlje, a i više od toga. Ekološka svijest svakog ovdašnjeg čovjeka u kušnji pandemije kroz koju prolazimo morala bi se stvarno na djelu probuditi i sačuvati ovo predivno raznoliko prirodno bogatsvo koje nam je Bog dao. Ljudskim nemarom puno toga je uništeno, zato se pameti trebaju dozvati svi, od vrha do dna, da se sačuva ovo što je ostalo.
Kur'an ćemo učiti u predahu između tih poslova i drugih dnevnih aktivnosti koje trebamo organizirati tako da vrijeme ramazansko bude puno sklada, reda i organiziranosti. Ramazansko vrijeme nije i ne smije biti neproduktivno i usporeno. U svakom njegovom segmentu jeste Božiji blagoslov, čak i postačev odmor i spavanje zadobijaju vrijednost tesbiha (slavljenja Boga), ali u onoj mjeri koja odražava sklad i umjerenost, nikako na način da se posti ispoljavajući ljenčarenje, spavanje i pasivnost prema životnim zadacima i poslovima. Ramazan jeste vrijeme veće posvećenosti duhovnom životu, ličnom preispitivanju i sagledavanju naše životne prakse i navika, s ciljem dostizanja zrelije svijesti o Svevišnjem Bogu, ali svakako u kombinaciji sa raznolikim oblicima dobročinstava koji traže od nas aktivnost, zalaganje i žrtvovanje u fizičkom ili materijalnom obliku. To zalaganje i žrtvovanje u ime je čiste ljubavi i vjere u Boga, a od konkretne je pomoći pojedincu ili zajednici, dakle, općem kolektivnom ineteresu.
Pa iako ćemo ovoga Ramazana biti spriječeni da dijelimo bereket iftarskih sofri s dragim ljudima, budimo jedni s drugima u iskrenim mislima i dovama, želeći im ono što želimo sebi, tražeći jedni za druge uspjeh, spas i oprost od Dragoga Boga.
Ovaj Ramazan neka bude prilika da dobro preispitamo obilnost naših sofri, da ih svedemo na realnu mjeru, bez pretjerivanja i u čemu.
Ramazan je mjesec aktivizma i poleta kako na polju duhovnosti tako i na svim drugim poljima ljudske djelatnosti. Upravo su se u njemu dogodile i odigrale najbitnije stvari vezane za muslimansku duhovnost, nauku, kulturu i civilizaciju. U njemu je otpočela Objava Kur'ana, posljednje Božije Poruke upućene svim ljudima i svjetovima, riječju „Čitaj u ime Gospodara svoga Koji stvara“ (El-‘Aleq, 1.), koja čovjekov duh snažno pokreće u pravcu traganja za naukom i znanjem, definirajući jasno na početku svega da to mora biti u ime Boga Tvorca i Gospodara. To je znanje koje oplemenjuju vjera i moral, stjecano iz čistih pobuda da koristi onome ko ga stječe i svima drugima željnim napretka, lišeno svih oblika manipulacije i zloupotrebe što kada se dogodi, dovodi u opasnost živote drugih ljudi, njihovo porobljavanje i diskriminaciju. Dakle, mjesec je to knjige, učenja i proučavanja. U ovome ramaznu mnogima se takva prilika pruža; da knjigu kao istinskog prijatelja uzmu i s njome druguju, da naprave otklon od ekrana i slike čija dominacija je potpuna u životima mnogih uzrasta, mladih posebno. Učenje Kur'ana u porodičnom krugu treba čuvati kao veliku dragocjenost i istrajavati u tome. Naše kuće u ramazanu treba da zasiju punim svjetlom Kur'ana i namaza, s mirisom domaćih sofri i toplinom doma koji se na najljepši način u ramazanu osjeća i upotpunjuje.
U njemu je Noć Kadr kao nablistaviji trenutak u ljudskoj povijesti čija se veličina i bereket čovjeku iznova svake godine otkrivaju 27. noći ramazana i daruju kao prilika da se on suštinski okrene svome Izvoru – Gospodaru svjetova, Koji ga dariva oprostom i nadahnjuje da istrajava na Pravom putu.
Velike pobjede u ranoj povijesti islama, na Bedru i Feth (oslobođenje Meke od politeista i Kabe od idola) o čemu postoji dosta iscrpno kur'ansko kazivanje, pored njihovog konkretnog povijesnog značaja za islam i muslimane, nose univerzalne poruke i inspiraciju kako za osobni vjernički život, tako i za širi društveni kontekst, diplomaciju, pregovore, ugovore i međunarodne odnose.
Ramazan je nada i utjeha svekolikoj čovjekovoj zapitanosti o smislu i suštini kušnje kroz koju sada prolazimo, sigurno pribježište, sigurnost i sklonište od svekolikog straha koji današnjim svijetom vlada, mirna je to luka spasa duši kojoj treba duhovna hrana i ljekovita okrepa.
Mostarski muftija Salem-ef. Dedović Oslobođenje, četvrtak, 30. april, petak, 1. maj 2020.
