Na šehidskom spomen-obilježju i mezarju u Blagaju te spomen obilježju “Velina gomila” u nedelju 11.11. obilježena je 24. godišnjica operacije “Jesen 94”.
Predstavnici boračkih organizacija, porodice, saborci poginulih šehida i boraca položili su cvijeće te proučili Jas’in pred duše najhrabrijih sinova Hercegovine koji su prije 24 godine dali živote u odbrani BiH tokom operacije “Jesen 94”.
Okupljenima se obratio i mostarski muftija Salem ef. Dedović koji je ovom prilikom poručio kako se ne smije zaboraviti sjećanje na borce koji su dali svoje živote za slobodu i državu BiH.
U nastavku prenosimo govor mostarskog muftije:
– Poštovane majke, dragi očevi, draga djeco naših šehida, supruge, prijatelji, borci, saborci, Bošnjaci i Bošnjakinje, muslimani i muslimanke, es-selam alejkum!
Ima puno ovih datuma i godišnjica iz ovog našeg odbranbenog, oslobodilačkog i pravednog rata, i nametnutog nam rata i teške agresije ujedinjene i udružene od strane dvije susjedne zemlje na nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu. Ima puno datuma, godišnjica, slične su i bolne su i teške su. A s druge strane, u njima svima, nalazimo nadu i vjeru, nalazimo motivaciju i inspiraciju. Drugačije ne bi valjalo i ne bi moglo biti, da ne nalazimo i ne pronalazimo to.
Ali nigdje kao ovdje ne osjećam nešto posebno i neku posebnu obavezu dok stojim na ovom mjestu i dok dolazim svake godine ovdje pred vas obilježavajući sa vama “Jesen ‘94.” Razumijete me dobro zašto je to tako.
Ovo je teška i bolna godišnjica, težak i bolan trenutak, teško i bolno sjećanje, teško i bolno prisjećanje.
Ovo je mjesto čudesno. Kazaću vam malo o tome. Ovo mjesto ima i čudesno ime. Ono se zove Velina Gomila. ‘Veli’ u našoj islamskoj duhovnoj i kulturnoj tradiciji znači dobri, znači pravedni, znači prijatelj, znači zaštitnik. Ništa slučajno nije, u svemu ima ta jedna posebna širina koju treba otkriti i razgrnuti da bismo došli do suštine i do spoznaje, i da bismo došli do istine, i da bismo došli do širih historijskih tokova razumijevajući ono što se zbilo.
Ovdje su naši Bošnjaci, nedaleko od ovog mjesta, ranih ‘80-tih godina stali na put nečemu što je bila poruka da ovaj prostor bude predziđe na lijevoj obali rijeke Neretve. Taj naš dobri, čestiti, odvažni bošnjački narod tada je razumio, imao je vjeru, imao je spoznaju, imao je intuiciju – nešto se golemo sprema.
To što se spremalo ovdje, nedaleko odavde, par kilometara odavde, gdje se pokušalo instalirati nešto što ne pripada duhovnom i kulturnom prostoru ovog našeg naroda ovdje, nije prošlo. I to će biti ključno za ono što će doći ‘90-tih godina, jer nije prošlo preko desne obale rijeke Neretve. Zaustavilo se tamo daleko u dubini na desnoj obali rijeke Neretve.
Naš narod je dobar i čestit narod, hrabar i odvažan narod, pitom narod, dobroćudan narod, narod koji je trpio zulume, nepravde i zlo koje je stizalo iz susjedstva i uvijek radilo o glavi ovoj zemlji, njenoj cjelovitosti, njenom duhovnom i kulturnom kontinuitetu.
Valja razumjeti iz ove historije burne i ovo što nama treba danas, nama živima, nama koji smo tu, nama koji gledamo opstanak, budućnost i perspektivu na ovim prostorima i u ovoj zemlji. Šta je poruka? Poruka se nahodi u jednoj predaji, u jednom poglavlju naše islamske tradicije, u pravorijeku našeg poslanika Muhammeda a.s. koji je u naslovu te teme kazao: “Propast ovog ummeta je u međusobnim trvenjima i njegovim razmiricama.”
U ovom hadisu, kojeg je kao predskazanje Allah dž.š. iz svoje milosti otkrio Poslaniku a.s. i otkrio mu ono što nije nikome drugome, stoji:
“Allah mi je sažeo Zemlju (pokazao mi je Zemlju kroz njenu cjelokupnu historiju), pa sam vidio njene istoke i zapade. Vlast (vjera) mog ummeta doprijet će koliko je do zadnjega pedlja i prostranstva na toj planeti Zemlji. Date su mi dvije riznice – crvena i bijela. Zatražio sam od svoga Gospodara da ne uništi moj ummet sušnim godinama, i da nad njim ne zavlada njegov neprijatelj, neko ko nije od njega, pa da ga uništi. Moj Gospodar mi je tada rekao: ‘Muhammede, Ja kada odredim nešto, to se ne mijenja. Dao sam da tvoj ummet neće biti uništen općom glađu, niti će ga njegov neprijatelj uništiti, pa taman kad bi se udružili sa svih krajeva protiv njega. Ali će se tvoj umme međusobno uništavati i porobljavati.“ (Muslim)
Braćo draga,
Ako su teške godine u tom gotovo bezizlaznom vremenu, u kojem se nije nahodio nikakav izlaz, gotovo nikakvo svjetlo na kraju tunela, posvjedočile sve ovo što sam prenio, a jesu, neupitno jesu, onda su vjera, i snaga, i odlučnost i ujedinjeni safovi i bojni redovi svih opcija, svih Bošnjaka, i onih koji vjeruju u Boga, i onih koji su kulturno Bošnjaci, i onih koji ne vjeruju, ali Ga poštuju i priznaju svoje ime da pripadaju tom narodu; ako su svi tada, a jesu – svjedoče to ova imena, svjedoči to ovo turbe, svjedoče to danas ovi ljudi okupljeni od Neuma, do Bradine, do Makljena, do Gacka, do Nevesinja, do Trebinja – ako su tada pokazali da je to jedini put i jedini način da ostanemo i opstanemo, onda nema drugoga puta danas! Ono što nam je zajedničko, što je opće, što pripada svima nama, bez obzira kako se zvali, kojoj političkoj probosanskoj opciji pripadali, pripadamo svi jednom jedinstvenom, zajedničkom, državnom projektu i probosanskoj ideji. Pripadamo zajedno i moramo pripadati!
Nijedna stolica, nijedan položaj, koliko god bio veliki, nije važan i nije dostojan da se podijeli ova probosanska ideja i ovo probosansko zajedništvo. Ono je snažnije, ono je veće i ono je moćnije. I neka nam bude na pameti ovo zadnje – samo naša slabost može biti razlog (našeg propadanja), ništa drugo! Naša pobjeda i naš uspjeh nahodi se u nama samima, ali se i naš neuspjeh nahodi u našoj slabosti, u našim međusobnim razmiricama i našim međusobnim podjelama.
Neka ovo bude opomena i neka ovo bude pouka danas ovdje sa Veline Gomile.
