Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova,
Salavat i selam na posljednjeg poslanika i miljenika Muhammeda, a.s.
Njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na naše Bosanske šehide,
Draga braćo!
Pažnju današnjeg čovjeka zaokupljaju pitanja ličnog i društvenog značaja. Lična pitanja su, uglavnom iz domena egzistencije, porodice, orjentacije i angažmana, a društvena pitanja se uglavnom odnose na stanje i razvoj društva, pitanje sigurnosti i mira, društvenog uređenja, organizacije, odgovornosti, izazova i evidentne promjene društvenih vrijednosti.
Nema sumnje da svaka, uža i šira društvena zajednica, bez obzira na vrijeme i prostor teži napretku, progresu, skladnoj organizaciji, miru i harmoničnom odnosu svih njenih članova. Stoga, treba znati da pozitivnom težnjom, na zahtjeve i izazove vremena, za ostvarenjem ličnih potreba i odgovornosti naspram društvenog progresa, postiže se društveni prosperitet, razvoj i napredak.
U takvom odnosu i pristupu naspram života, učvršćuje se poštovanje prema živućim članovima zajednice i briga naspram budućih generacija. Pored Tevhida, vjere u jednog Boga, Allaha, dž.š., u epicentru muslimanske zajednice je njena organizacija. Organizacija zajednice muslimana primarno polazi od svijesti pojedinca, te njegovog pristupanja, organiziranja i brige za džemat.
Zajednica vjernika se ostvaruje i realizira kroz organizaciju džemata u džamiji, odnosno, organiziranjem i izvršavanjem propisanih ibadeta u istoj. Zato možemo slobodno ustvrditi da danas nije primarno pitanje, pitanje istine u džematu, nego je pitanje organizacije i afirmacije istine kroz džematske aktivnosti.
Poštovana braćo !
Nadam se da ćemo u toku današnjeg dana nebrojeno puta izgovoriti riječi: džamija, džuma, džemat, i da su nam ove riječi, u svakodnevnoj upotrebi lahke za izgovor, te da nam nisu nepoznate u formalnom značenju.
Riječi: džemat, džuma i džamija imaju isti korijen i potječu iz arapskog jezika, a dolaze od glagola prve vrste: džeme-a, jedžme-u, džema-atu, što znači: skupiti, sakupiti, okupiti, skupina.
Mi, bosansko-hercegovački muslimani, pripadamo osnovnoj matici, (paradigmi), na kojoj se organizira Ummet Muhameda, a.s., a koji je definisan kao: Ehli sunnet wel-džemaat, odnosno: Pripadnici, sljedbenici Sunneta i jedinstvene zajednice, Ummeta.
Pripadnici sunneta, su oni koji žive u duhu Kur'anskih načela i slijede put poslanika Muhameda, a.s., njegovih ashaba, u našem slučaju, primjenjuju pravna rješenja hanefijskog mezheba i naučavaju akaidsko učenje imama Maturidije. Tim pristupom, učenjem i organizacijom, mi smo sljedbenici sunneta poslanika Muhameda, a.s.
A pripadnici jedinstvene zajednice su oni koji svoje vjerske potrebe i zahtjeve realiziraju kroz džemat, kao osnovnu i temeljnu organizacionu jedinicu vjernika. Prvi džemat u kontinuitetu datira od Poslanikova vremena. Kao institucija prvi je organizovan u prostoru Erkam ibn Erkama u Mekki i njegova nit nije prekidana do današnjih dana. Tom organizacionom poveznicom i našom Islamskom zajednicom, mi smo baštinici jedinstvene zajednice, Ummeta. Spajanjem spomenutih dviju vrijednosti, sljedbenici sunneta i baštinici džemata, u našoj domovini učvršćujemo stazu „Srednjeg puta.“
وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلَا تَفَرَّقُوا ۚ
„Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (Alu Imran; 103)
U Ehli sunnetskom učenju, džemat predstavlja osnovnu, temeljnu, organizacionu jedinicu vjernika muslimana.
Cilj formiranja džemata je organiziranje vjernika radi zajedničkog izvršavanja ibadeta, poučavanja vjerskim propisima, osiguranju i zaštiti prava vjernika i djelovanja na principu univerzalnih vrijednosti. Organiziranje i uspostava džemata je prvostepena (farz) dužnost, ili nužno obavezujuća, a njegovo zanemarivanje, podjela i razdvajanje je strogo zabranjeno, haram.
U jednom hadisi šerifu kojeg bilježi Nesai, Muhammed, a. s. veli:
فإن يد الله على الجماعة « «
„Allahova ruka je nad džematom.“
A u drugom hadisu, kojeg prenosi Buharija i Muslim, Muhamed, a.s., upozorava na štetnost napuštanja džemata pa kaže:
« « من خرج من الطاعة وفارق الجماعة فمات فميتته جاهلية
„Ko napusti, ili, ko se izdvoji iz Zajednice vjernika pa umre, umro je raskolničkom smrću.“
Složenost džemata, njegove aktivnosti, uloga i značaj, upućuju na zaključak da džemat nije samo vanjska forma, organiziranje namaza u džematu, izbor skupštine džemata, džamijskog odbor, nego suštinski predstavlja organizovanu zajednicu vjernika na lokalnom nivou kroz sve segmente zajednice:
a) Vjersku – duhovnu dimenziju džemata predstavlja jezgra u kojoj se uči, tumači i poučava islamska nauka i ibadetska pouka,
b) društvena uloga i društveni doprinos džemata se mjeri njegovom aktivnošću, razvojem, efikasnošću, organizovanošću, rješavanjem vjerničkih potreba i problema, te pružanjem svakodnevne pomoći i podrške svim njegovom članovima,
c) historijski kontinuitet džemata predstavlja presjek nastanka i razvoja džemata od vremena Poslanika, a.s., i potvrđuje potrebu njegovog organizovanja,
d) pravno definisanje džemata predstavlja formalno pravni okvir u kojem svi članovi džemata i njegovi izabrani predstavnici mogu djelovati.
Džemat objedinjuje vjernike na osnovama vjere u jednog Boga, Allaha, dž.š., i prakse Poslanika, a.s., i ima za cilj učvršćenje vjerske i društvene dimenzije vjernika.
Zato:
– Vjerska, ibadetska, dimenzija džemata ima za cilj obezbijediti prava i potrebe vjernika koji se ogledaju kroz obavljanje pet dnevnih namaza u džematu, organiziranje džuma-namaza na sedmičnom nivou, prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra, organiziranje bajram namaza, organiziranje odlaska na hadž, izrade takvima, organizaciji poučavanja vjerskih propisa mlađih naraštaja i sl.
– Društvena, organizaciona dimenzija ima za cilj potvrdu jedinstva članova zajednice, njihovog organiziranja bez obzira na brojnost u izvršavanju ibadeta, društveni prosperitet, izgradnju povjerenja, emaneta, dogovaranje, šura, odgovornosti i uvažavanje.
Džematsko organiziranje se temelji na principu „naređivanja dobra, a odvraćanja od zla.“
وَلْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ ۚ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ
“I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, – oni će šta žele postići.” (Alu Imran; 104)
وَتَعَاوَنُوا عَلَى الْبِرِّ وَالتَّقْوَىٰ ۖ وَلَا تَعَاوَنُوا عَلَى الْإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ
„Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu.“ (Al-Maide; 2)
Džamije se grade radi organiziranja džemata, obavljanje namaza u džematu i društvenih potreba vjernika. Obavljanje džume-namaza kao ibadeta je uslovljeno registracijom džemata. Džemat je osnovna organizaciona jedinica Islamske zajednice. (Ustav IZ, čl. 34)
Gdje nema džemata nema ni džamije, a ni džume. Zato, organiziranje džemata podrezumijeva njegovu legalnost i legitimnost.
Svjedoci smo da su mnogi džemati opstali, neki nastali, a neki nestali ili nestaju. Mnogi džemati su aktivni, a neki pasivni. Da se veliki broj vjernika prema džematu odnose odgovorno, a da se neki ponašaju neodgovorno. Nije na odmet znati da se nekad pojave grupe sa ciljem razdora, podjele, nereda i nesloge među vjernicima. Zaboravlja se da je osnovni cilj formiranja džemata, a u Bosni i Hercegovini prema nekim saznanjima prvi je formiran 1448. god., uspostavljanje jedinstva, sloge i bratstva među vjernicima. Ta sloga i bratstvo se temelji na Tevhidu, vjeri u jednog Boga, Allaha, dž. š.
Kao institucija, džemat se može promatrati sa više aspekata:
a) sa društvenog, sociološkog aspekta, džemat se može promatrati shodno mjestu i lokaciji nastanka: domicilni, povratnički, dijasporalni, gradski, prigradski, seoski, muški, ženski,
b) sa praktičnog aspekta, radi obavljanja namaza, ili funkciju ograničenih aktivnosti, u prilikama kao što su: klanjanje džematile u kući, na poslu, putovanju, izletu, medresi, školi, fakultetu, studentskim domovima, zatvorima. Vremenski period trajanja ovog džemata je koliko traje ibadet. Njegova funkcija prestaje, završavanjem ibadeta zbog kojeg je formiran. Ovakav način organiziranja džemata je legalan.
c) Sa institucionalno-organizacijskog aspekta, koji je pravno regulisan u okviru Islamske zajednice. Džemat ima skupštinu džemata, džematski odbor i podrazumijeva širok dijapazon aktivnosti. U principu, džemat je vezan za džamiju. Njegovu legalnost i legitimnost potvrđuju izbori predstavnika džemata i dekretirani imam.
Pitanje organizacije džemata i aktivnosti u džematu nije pitanje ličnog izbora, već pitanje pojedinačne obaveze, odgovornosti, vjerničke svijesti i vjerske pripadnosti. Svaki čovjek je dualističko biće, objedinjuje fizičku i duhovnu osobu. Što znači, da kao takav, čovjek ima fizički i duhovni zavičaj. Fizički zavičaj je njegovo mjesto rođenja, a duhovni zavičaj je džemat u kojem ispunjava i obavlja svoje vjerske potrebe i obaveze.
Zato, na članstvo u džematu treba gledati kao na potvrdu naše vjere, mjesto naših vjerskih aktivnosti. Kao takav, džemat mora biti prostor za utočište i zaštitu našim mladima i starijim, ženama i muškarcima, bolesnim i zdravim, imućnim i siromašnim. Takav pristup džematu su imali naši preci, koji su shodno potrebama vremena, svojim iskustvima i stepenu znanja, instituciju džemata prenijeli do nas. Na nama je da organiziramo naše džemate u duhu vremena i naših potreba, te da ovu obavezu predamo na ponos mlađim naraštajima.
Uzvišeni Allahu, učvrsti safove naših džemata, podari nam milost Svoju i uputu na ovome svijetu.
Amin !!!
