Premda je sva porodična dokumentacija i nevelika biblioteka na orijentalnim jezicima porodice Mehmedbašić iz Stoca tokom 1993. godine netragom nestala, igrom slučaja, sačuvana su tri zanimljiva, ako se tako mogu nazvati – dokumenta. Prvo i najvažnije je pismo sa hadža, pismo tačno prije stotinu i osam godina, te dvije zanimljive pjesmice zabilježene po sjećanju. Svako od navedenih na svoj način govori o običajima i načinu života u Stocu koncem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća.
Ove dokumente je sačuvala Fatima, posljednja među starim Mehmedbašićima, udovica Ibrahima Mehmedbašića i ujedno dala komentar, sve prema sjećanju, odnosno porodičnom predanju. Fatima je nastavila i dovršila porodično stablo ove ugledne stolačke porodice koja pamti da su u 17. stoljeću primili islam. Naime, Mehmedbašići su porijekom od Nadaždina iz sela Boljuni kod Stoca. Jedan brat, hadži-Petraga (titule “aga” i “hadži” govore da je porodica bila imućna i da je Petar bio u Jerusalimu) ostao je pravoslavac, a drugi Risto postao musliman i promijenio ime u Mehmed Čelebija i od tada su njegovi nasljednici – Mehmedbašići.
Kakvi su bili odnosi među različitim vjerskim ili kako se danas obično kaže nacionalnim skupinama, najbolje ilustrira događaj koji opisuje sama Fatima. Naime, ona se udala u Stolac 1943. godine. Nedugo po njenom dolasku, “pomoli se seljanka u kotuli” (što znači u narodnoj nošnji – bijeloj dugačkoj suknji kakvu su nosile srpske seljanke iz okoline Stoca). Došla da samelje žito u jednoj stolačkoj mlinici, te “svratila da posjedi”. Fatiminog svekra Mahmud-ef. oslovljavala je “ađo”, a on nju “snaho”, raspitujući se za mnoge poimenično i njene u porodici. Začuđenoj Fatimi svekar je objasnio da je ova žena iz porodice Nadaždina i da su se oni uvijek “rođakali i lijepo gledali”.
Na određeni način i pismo sa hadža govori o odnosima i životu u stolačkoj čaršiji. Pismo je pisao hadžija Ibrahim Mehmedbašić sinovima Mahmudu i Junuzu u Stolac tačno 28.01.1907. godine.
Pored zanimljivog opisa samog putovanja i arhaičnog jezika, odnosno izraza koji danas nisu više u upotrebi, ovo pismo pokazuje nekadašnji način i običaje odlaska na hadždž. Naime, hadžija Ibrahimaga se kaje što je vratio sestrića Muju (Mustajbega Rizvanbegovića), jer je na hadžu vidio mnogo mlađih hodočasnika ili kako on kaže “hadžadža” od mladog, petnaestogodišnjeg Muje. Jasno je da se na hadždž putovalo brodom iz Dubrovnika i da je bio običaj da se buduće hadžije prate sve “do vapora”.
O tome da je sam put bio veoma naporan “po 18 sahata… “i opasan zbog napada razbojnika “surdufa” za koje kaže “gori su nego Crnogorci…” više je nego jasno.
Iz pisma se vide odnosi unutar porodice, posebna briga o majci koju treba veoma poštovati, pa hadžija Ibrahimaga posebno naglašava “nemojte da vam što ružno pomisli…”, briga o sestri Đeđi (stolačka skraćenica od Đevahira, majka malog Muje, ostala veoma mlada hudovica…) i o ostaloj “malodobnoj djeci”.
Posebno je zanimljiv i vrijedan pažnje dio pisma u kome hadžija selami praktično sve ugledne stolačke porodice i šire sa kojima je rodbinski ili prijateljski povezan (sestra Adila udata za Muratbegovića u Gabelu, a sestra Nazika za Behmena u Stocu), a pozdravlja također ugledne stolačke katolike i pravoslavce, uključujući i kmetove Tripka Kovača i Vidoju, (koji su brinuli o imanju u Dabru i Dabrici).
Pismo nema potpisa te nije jasno da li nedostaje neki dio, iako ima uobičajeni selam što je također znak završetka pisma. Svejedno, smatramo ga zanimljivim i vrijednim za objavljivanje u cjelosti. Upravo stoga što zorno pokazuje ne samo putovanja već i istinski dobre odnose u stolačkoj čaršiji prije stotinu godina.
“Medinei Munevvera 16 Muharema 1327.g. arebi.
Mahmudu i Junuzu moji sinovi
Ja želim da vas ovo moje pismo u najboljem zdravlju i milosti nagje i kućnu čeljad i moju malodobnu djecu… Ako vi želite zame čuti, ja sam Dragom Allahu u najboljem zdravlju. Od kako sam se od kuće rastavijo do danas dok sam u Medineji munevveru došao, vavijek sam dobro i zdravo bijo.
Da vam pričam: Na 23 zilhidžeta mje.. pošli smo iz Meke na devama suhijem putem, dugi konaci po 18 sahata.. Došli smo u Medineji munevvera na 6 Muharmulkarama svi u društvu, dobro zdravo. Kad sam došo hesabijo sam da ću od vas u Medini pismo naći.. Pa sam se zaćudijo kad ga neima, jer bi želijo da vam čujem za zdravlje ko vi za moje, jer sam vam prije piso iz Meke da mi spremite knjigu u Medinu.
Ako pitate šta vamo ima, prije Arefata jednu kafilu iz Meke idući u Medinu ovijem putem, haramije su dočekali hadžije i helać ih učinile, preko 1.000 surdufa i mal im pojagmile i malo još nešto mrca bilo (op.prir.mrtvih), gori su nego Crnogorci.
Drugi put poslije toga pred Arefat na Mehmeda (op.prir. neki mostarac koji je išao na hadž kada i Ibraga) su udruli bojem sa askerom i jedva iz Medine u Meku došo.
Nema govora za svašta pisati. Kad tamo dođem onda ću vam pričati.
Po Arefatu strašno je bilo i nama tijem putem hoditi pošto velika je kafila jedno 5.000 hiljada deva u kafili zajedno prošlo, pa se je jednom pregnulo, fala Bogu nikome iz ove kafile nije bilo ni nokat falio, a ovijem putem i mi smo kad je prva kafila država išla i danas has mo mi naljegla preko 500 surdufa po putu su tu razbili pa nako stoji pa neobično viditi.
I… Mehmed nije hotijo iz Meće u Medinu ovijem putem iza Arafata pa na Kabu pa šemenduferom (op.prir. vozom) u Medinu, došo prije nas na 5 dana. Iz Meće je prošo nas pa oni dan mi z devama u Medinu razjahali, a Mehmed i jon osmi dan na Medinu došo i vidjeli smo ga u Medini kad je došo, a Hadžadž je prego Devekkeltu Allallah pa je sve zdravo došlo.
Mehmete i Junuze, koja djeco, mater pazite i hatur joj dršte, nemojte da vam što vružno pomisli. Malu (op.prir. unuka Zarifa, kćerka Mahmuta, rođena 1906.) mi gledajte ko da sam ja tamo, ostalu, Džedžu i djecu gledajte (op.prir. Đevahira je udovica sa tri djevojčice i jednim sinom), nemojte se vi oglušiti djecom gledanjem, jer su naša djeca u kući i čeljad milujte, jednako pazite i gledajte i svako čeljade i srcem i očima, jer ja u Boga na svakom vaktu ištem da se milujete i gledate.
Ja vas se dove i spomenke kod Meće gdje treba i kod Medine spominjem, ja vas ne zaboravljam. Nemojte se ni vi ni kućna čeljad i mala djeca dove oglušit jer sam hala na daleku putu.
Možete materi kazati da sam za nju bedela izveo i za oca isto jednako izveo sam na oba mjesta, neka i za to znate. Od mene ćete materi selam predati i kućnoj čeljadi svakom na ponase i Džedži i njezinoj kućnoj čeljadi, svijema na ponase. Žalim što sam Muju iz Dubrovnika vratio, što ga nijesam sa sobom vodijo jer je manje hadžadža od njega bilo. Kad bi hadžadža kojega maloga vidijo nebi mi pravo što sam ga ostavijo.
Predaćete mi selam bratu Muhammedu (op.prir.djed dr. Senada Mehmedbašića) i njegovoj kući, odpišite Mehmedbegu Muratbegoviću (op.pror. u Gabelu, gdje je udata njegova sestra Adila) da sam dobro i zdravo u Medinu došo. Predajte mu selam, njemu i njegovoj kući i braći i rođacima od mene svijem. Selam, predajte Hasan eff Šehiću i Šaćir ef. Grebiđeliji, hadži Sulagi, hadži Avdagi i hadži Mujagi i Muhamedagi, hadži Mehmed eff (op.prir.braća Ibrahimbega), Hasanu eff i Salih eff (op.prir.Behmeni) i braći svoj njegovoj. Selam Zaimagi Puziću, Ibrahim eff Pitiću i h. Mujagi, Muhamed eff i svijme Pitićima koji upita. M.S. Zulfagi, Jusufu, Muhammedu, Mustafi Muezzinu, Mehmedbašićima, selam Husi i njegovoj braći..
M.S. Mehmedu i Ibri Omeraginoj djeci, m.s. otpišite u Nevesinje Mustafi i zetu mu i kući mu. Od mene selam predajte Salih eff Ćeliću, Muhamed eff Šariću. Selam Abduzaimu (op.prir. Pitiću) i djeci i još takijem Sarajlićima. Selam muhtaru Bašiću, selam Avdagi i braći i djeci Redžiću, svijem selam Hasanu i Omeru Hajdareviću, selam Ahmetu i Muji i h. Omeru ocu jim Ćimiću, selam i Omeragi Hrli, selam Aliji i Mehi Demiroviću, selam hadžiji Brklji, selam Ahmedu Hromiću i njegovijem sinovima, selam Duranu i Rami Sabljiću i kući im, selam Osmanu i Aliji i Hasanu Pintulu i Ahmedu Sabliću (op.prir. iz sela Dubrave kod Stoca), selam Salki Mahmutoviću i njegovoj djeci i kući. Selam Ahametu Čiki, selam Hasanu i Osmanu… Salih eff Behmenu i njegovoj kući, selam Muhamed eff Bukuću i njegovoj kući, selam Vejsilu Šuki i njegovoj djeci, selam Mustafi eff Stranjaku, selam ostalim ko god napita zame i želi čuti, svakom ćete predati selam od več .
Hasan eff i Sulejman eff i hadži Salihaginim sinovima i kući da se dosle dobro uzdržajemo, m. selam.
Dervišu i Omeru Žuju predajte selam.
Pozdrav Milanu i Iliji i braći im Hamovićima. Od mene pozdrav predajte Tomiću i Đuri i Nikoli Hamoviću od mene pozdrav. Pozdravite Đorđa i Dušana Pecelja. Od mene pozdrav Đorđi i Iliji Popoviću. Pozdrav Đuri Ragužu i njegovoj kući i Terkešima i njegovoj kući. Pozdrav koji napita zame od kmeta zame svakoga ćete pozdraviti, odveće Tripka Kovača i Vidoja pozdrav.
Mahsuz selam i pozdrav predajte ko god zame upita.”
Mevlida Serdarević
www.preporod.com
