Cijenjena braćo muslimani i drage sestre muslimanke, Bošnjaci i Bošnjakinje Stoca i stolačkog kraja, poštovani predsjedavajući Vijeća ministara dr. Zvizdiću, uvaženi izaslaniče Reis-ul-uleme, dragi gosti i prijatelji, es-selamu alejkum!
U uvodu Karađoz-begove vakufname sastavljene i ovjerene na šerijatskom sudu u Mostaru prije 449 godina, a kojom se vrši legalizacija najmonumentalnije hercegovačke Karađoz-begove džamije i bibliotečkog knjižnog uvakufljenog fonda za nju, stoji:
„da je sretan i na Pravom putu jedino onaj koji sačuva nešto danas za svoje sutra prije nego stvar ispusti iz svojih ruka i da je razborit čovjek samo onaj koji uoči da on nema ništa od ovozemnog života, jer što čovjek pojede, to uništi, a što obuče to pohaba, a što dā u vakuf, to ga ovjekovječi…“
Pet stotina godina Careve džamije u Stocu veliki je i značajan jubilej za grad Stolac, Hercegovinu i sve muslimane i muslimanke Muftijstva mostarskog. Sultan Selimova džamija poslije mostarske Sinan – pašine, sagrađene 1474. godine i nevesinjske Sultan Bajezidove, sagrađene prije 1512. godine, spada u red najstarijih džamija – duhovnih, kulturnih i odgojno-obrazovnih ustanova muslimana Hercegovine.
Svojom monumentalošću, prostornom površinom, položajem i mjestom predstavlja srce i dušu ovoga grada. Grad Stolac se širio i kitio oko nje, ona je predstavljala nukleus iz kojeg se razvijao grad s kućama, čaršija s dućanima, trgovinom i zanatima. Ovaj historijski i bajkoviti grad, muzej pod otvorenim nebom, muslimanske sakralne i nesakralne građevine u njemu, učinile su ga čaršijom i urbanim centrom.
Vakuf, ta snažna temeljna islamska razvojna institucija, potaknuta vjerom i idejom činjenja dobročinstva i općekorisnih djelā, duboko je bila utisnuta u sve pore života ovoga grada. Vakufi su davali poticaj razvoju ne samo vjerskog, obrazovnog, kulturnog, već i socijalno-humanitarnog, privrednog, zdravstvenog i komunalnog života ovdje. To potvrđuje i podatak da je u Hercegovini, Stolac nakon Mostara, grad sa najvećim brojem vakifa (dobrotvora), njih 81, kako to navodi poznati istraživač našeg islamskog nasljeđa i kulturne historije u Hercegovini, rahmetli Hivzija Hasandedić. Ali, i on sam kaže da taj broj nije konačan.
Da je vakuf udario temelje ovome gradu i ostavio neizbrisiv trag u njegovom uzdizanju i razvoju, potvrđuje to i pet stolačkih džamija, više mekteba, medresa, biblioteke, čitaonice, te musafirhane, hanovi, hamam, javne česme, čatrnje i šadrvani, mostovi, sahat-kula, brojni dućani, mlinice, stupe…
Trojica najvećih vakifa u historiji Stoca koji su uvakufili veliki broj općekorisnih objekata su Silahdar Husein-paša, Ismail kapetan Šarić i Ali-paša Rizvanbegović.
U novijoj historiji ovoga Grada, na kraju XX i evo ove dvije decenije XXI stoljeća, najveći vakifi Stoca u prenesenom smislu i značenju, su svi stolački Bošnjaci koji su svojim povratkom ovdje i borbom za dostojanstvo, pravo na rodni grad, čast i slobodu, uvakufili sebe zarad najplemenitijih ideala i vrijednosti, a to su opstanak našeg bošnjačkog imena i kulture, islamske vjere i tradicije, i bosanskog jezika na ovim prostorima. Zahvaljujući toj borbi, požrtvovanosti i istrajnosti ovi se prostori ne mogu zvati ekskluzivnim nacionalnim imenom samo jednih.
Stolac je od pamtivijeka bio grad učenosti, nauke, umjetnosti i mudrosti. Potvrđuju to i brojna imena učenih ljudi (alima), hafiza, znamenitih književnika, pisaca, pjesnika, istraživača i prepisivača starih rukopisa i Kur'ana.
Jedan bosanski reis-ul-ulema, Sulejman efendija Šarac, vuče porijeklo iz ovoga grada, jedan od poznatijih mostarskih muftija, Mustafa Sidki efendija Sarajlić, takođe je porijeklom iz ovoga grada. Halil Hrle sin Alijin, u drugoj polovini 19. stoljeća, u Stocu je na bosanski jezik preveo slavno djelo Kasidei-burdu (pjesmu pohvalnicu u čast Poslanika Muhammeda) egipatskog pjesnika El-Busirija. To je prvi prijevod ovog djela na bosanski jezik.
Korijeni naše duhovnosti, kulture, jezika i tradicije u Stocu duboki su i tvrdi. Ovdašnji čovjek doprinosio je da se čvrsti korijeni održavaju i oplemenjuju. Oduvijek je ovaj grad bio važno mjesto, važno središte, na raskrsnici važnih puteva i odluka. I danas je tako. I ovovremenoj generaciji stolačkih Bošnjaka Dragi Bog je odredio da igra važnu državotvornu i patriotsku ulogu. Ta uloga jeste bremenita i teška, ali je i časna i dostojanstvena. To je uloga koja se temelji na pravu i pravdi. Ta uloga ne poništava i ne isključuje drugog i drugačijeg, ali i traži da se naša prava poštuju i ostvaruju, da nema segregacije i dominacije, već da funkcioniše koegzistencija, uvažavanje i sporazumjevanje. Da ovaj grad bude ono što je bio kroz svoju dugu povijest: otvoren i slobodan grad.
Draga braćo i sestre, Bošnjaci i Bošnjakinje Stoca i stolačkog kraja,
Mi smo od naših predaka u emanet preuzeli bogatu duhovnu i kulturnu baštinu, povijest i tradiciju. Toga se ne smijemo odreći, s tim nasljeđem trebamo čvrstu poveznicu imati i čuvati ga. U našem vremenu svako od nas je važan, da očuvamo taj kontinuitet trajanja, i predamo ga generaciji koja dolazi poslije nas. Svako od nas piše svoju, i povijest svoga naroda. Svako od nas graditelj je svoje budućnosti, ali i budućnosti svoga naroda. Kakva će ona biti zavisi od svakoga od nas. Postoje oni koji bi da prekrajaju i otimaju našu zemlju, koji falsifikuju našu historiju, nas kao narod i našu kulturnu posebnost osporavaju. Moramo biti istrajni i mudri. Kako da se sa svim tim nedaćama iznesemo, naša vjera nas i nadahnjuje i usmjerava. Naše povijesno iskustvo je dragocjeno i vrijedno, trebamo ga i bilježiti i prenositi novim generacijama. I biti ustrajni u tome, ne malaksavati! Uloga koja je namijenjena stolačkim Bošnjacima, ali i svim Bošnjacima u Hercegovini na duge je staze, proces je to. Jasno se vide neki svijetliji tragovi na tom pređenom putu, jer ono što je danas bolje je od onoga što je bilo jučer, a ono što dolazi biće, ako Bog da, bolje od onoga što je danas! Prevazilazimo podjele po bilo kojoj osnovi među nama. Nije to vrijedno spomena. Nas ovdje zajednička sudbina života obavezuje da budemo posvećeni jednome cilju. Taj cilj je da budemo zreo politički narod koji svoju sudbinu drži u svojim rukama. Zato je važno da iskazujemo sve oblike međusobne solidarnosti, zajedništva i razumjevanja. Budemo li posvećeni izvršavanju onoga što je do nas, nemalaksavajući i neodustajući od onoga što trebamo uraditi, Allah nam je zagarantirao uspjeh:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ ۖ لَا يَضُرُّكُم مَّن ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ ۚ إِلَى اللَّهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ
O, vi koji vjerujete, obaveza vam je da se brinete o sebi! Neće vam nauditi onaj ko je zalutao ako ste na Pravom putu. Bogu se svi vraćate i On će vam predočiti ono što ste radili. ( El-Maide, 105.)
Nek je s hajrom i berićetom ovoj našoj stol ačkoj Carevoj džamiji, mjestu sedžde, mira i zajedništva, a na ponos i sreću svima nama koji dočekasmo ovu veliku svečanu godišnjicu! Hvala vam!
Povodom 500 godina Sultan Selimove (Careve-Hunkarije) džamije u Stocu
Stolac, 26. juli 2019. / 23. zu-l-kade 1440.
