„Vi u Poslaniku imate najljepši uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi, na ovom svijetu i koji Allaha često spominje“. ( XXXIII:21.)
Put Islama i put Islamu je označen i trasiran (šehadetom) vjerovanjem: da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji rob i Božiji Poslanik. Naš šehadet je sastavljen iz dva dijela.
Izgovaranjem prvog dijela šehadeta, vjernik iskazuje negaciju i potvrdu.
Negacijom odbija prihvatanje drugih božanstava, a potvrdom iskazuje i očituje da je Uzvišeni Allah Jedan, ne, na način broja, nego kao Onaj koji sudruga nema, nije rodio niti je rođen i niko Mu nije ravan. Allah je oduvijek i zauvijek sa lijepim imenima, (esmau-l-husna), sa svojstvima bića (es-sifatu-zatije), i svojstvima savršenstva (es-sifatu-subutije).
Izgovaranjem prvog dijela šehadeta, vjernik zaogrće svoje imansko biće i tako vjerujući potvrđuje da:
– Allah dž.š., (rabbu-l-alemin) Gospodar svjetova, upravlja svim stvorenjima (tevhidu-r-rububije).
– (Ijjake na'budu ve ijjake neste'in), Samo Njega obožavamo, i da naše ibadete ne upućujemo nikome drugom osim Njemu (tevhidu-l-uluhije).
– (ve lillahi esmau-l-husna), Njemu pripadaju svojstva savršenstva i lijepa imena, te da ništa od toga ne pripisuje nikome od stvorenja (tevhidu-l-esmai vesifat).
Izgovaranjem drugog dijela šehadeta, mi vjerujemo i svjedočimo da je Muhammed, a.s., Božiji rob i Božiji Poslanik.
Poslanstvo je dar Božiji. Ne može se steći niti naslijediti. Bog ga daje kome On hoće. „Bog najbolje zna kome će dati svoje poslanstvo“. (XXII:75) Između ljudi Allah odabire poslanike, kao donosioce radosne vijesti. Poslanici su znak Božije milosti i ljudske potrebe. Oni su dužni da istinito i vjerno prenesu, što im Bog stavlja u zadatak. Svojim osobinama, vrlinama i ljudskim vrijednostima poslanici su prepoznatljivi u svojim sredinama. Poslanje i misiju Allah, dž.š., predaje u ruke najspremnijih i najodabranijih Božijih robova. Njihov zadatak je da uče i opominju ljude, bez obzira na izazove i poteškoće kojima budu izloženi.
Mi vjerujemo u sve poslanike i ne pravimo razliku između njih. Vjerujemo da su sačuvani od grijeha, da su iskreni, da su ljudima istinu govorili, pravu vjeru prenosili, da su mentalno i umno bili najobdareniji. U svojoj misiji i poslanju pejgamberi su od Boga dobivali objavu, knjige ili suhufe.
Posljedni Božiji poslanik Muhammed, a.s., društvene prilike i okolnosti
Posljedni Božiji Poslanik Muhammed, a.s., je rođen u Meki u mjesecu rebiu-l-evvelu, u godini Slona. Muslimani svijeta, pa i mi u Bosni i Hercegovini, ovaj mjesec doživljavamo kao mjesec mevluda, rođenja našeg devletlije, resuli-ekrema, nebijji-muhterema Muhammeda, a.s. On je Muhammed-hvaljenik, Ahmed-slavljenik, Mustafa-odabrani. Posljedni u nizu poslanika i pečat poslanstva. Allah, dž.š., kaže da ga je poslao kao milost svjetovima. Mi u to vjerujemo i zato ga slijedimo. Znamo da je ispravnost prvog dijela šehadeta, uslovljena upotpunjenjem i priznavanjem drugog dijela šehadeta.
Historijski izvori navode da je, prije pojave Poslanika, a.s., stanje i društveni ambijent u kojem su se nalazili predislamski arapi bilo haotično, vladao je nered. Nešto više od pet stoljeća nakon poslanika Isa'a, a.s., u društvu je vladalo odsustvo univerzalnih vrijednosti, dominirala je čovjekova izgubljenost u vremenu i prostoru. Društvo je odražavalo sistem nepravde, nemorala, nasilja, kidanja rodbinskih veza, nereda, pljačke, lihvarstva (kamate), ženska novorođenčad su ubijana (čedomorstvo), vladao je zakon jačeg, kufr i širk odražavali su društveni status, ljudi su bili prepušteni igrama, zabavi, bludu, nemoralu, laži, kocki, lutriji, (bacanju strelica), prevarama, gatanju (vračanju) i drugim negativnim društvenim porocima. Sve je ukazivalo na potrebu pojave Poslanika. Dolazak Poslanika i potreba njegove misije, a što je sunetullah, se iskazuje posebno u društvu koje je na najnižem stupnju razvoja i organizacije. To je princip Allahove milosti na zemlji. Trebalo je drušvenu tminu osvijetliti. Vjerodostojna predaja navodi da se rađanjem Poslanika na Zemlji, na nebu pojavi nova zvijezda. Tamu neba osvjetljavaju zvijezde, a tminu i mrak nevjerstva na Zemlji osvjetljavaju Pejgamberi (resuli), Vjerovjesnici (nebijji), evlije, pobožni i učeni ljudi. Meka je bila idealno mjesto i prilika gdje će se pojaviti:
– svjetlo Božije upute (Objava),
– riječ Božije istine, Islama (tevhid),
– poziv na Pravi put (siratu-l-musteqim),
– donosilac Božije poruke (resulullah).
Sunnet poslanika Muhammeda, a.s.
Kada spominje poslanike, Kur'an navodi njihova imena i potvrđuje da su slati svojim narodima, dok za Muhammeda, a.s. Kur'an kaže: „Muhamed je resulullah“ (XLVIII: 29) i potvrđuje da je poslan svim ljudima. „I mi smo te poslali kao milost svim svjetovima“. (XXI:107) Naredbom: “O vjernici budite pokorni Allahu i slijedite put pejgambera“, (IV:59) i konstatacijom: „Ko slijedi Pejgambera on se pokorava Allahu“, (IV:80) te, „Što vam dostavi Poslanik prihvatite, a što vam zabrani odbacite“, (LIX:9), i drugim mnogobrojnim ajetima potvrđuje se da je sunnet, praksa Poslanika, a.s., drugi izvor Šerijatskog prava. To znači da Kur’ansko načelno propisivanje i obavljanje namaza, zekata, hadždža, halal trgovine, uspostavljanje bračne zajednice i slično, nije moguće razumjeti i prakticirati bez saznanja i načina na koji je to izvršavao posljedni Poslanik Muhammed, a.s. Na toj osnovi hanefijska ulema je klasificirala:
– sunnet kao Objavu (Vahj),
– sunnet kao vjerska praksa-pritvrđen i ne pritvrđen sunnet (muekkede i gajri muekkede) i
– sunnet kao običaj (mustehab).
Poslanikova misija i praksa se temeljno bazirala na dva principa:
Prvi: vjerovanju, akaidu, (tewhidu), vjeri u Jednog Boga, dž.š.
Poštovane džematlije, vama je poznat hadis u kojem Poslanik, a.s., veli: „Nema ni jednog roba koji kaže la ilahe illallah (nema boga osim Allaha) i umre na tom, a da neće ući u Džennet. ( Buhari, Muslim)
Drugi: čuvanje jedinstva Ummeta, organizacija zajednice muslimana kroz džemat i njihovo institucionalno organiziranje. Poslanik je odabirao, slao i imenovao svoje izaslanike za institucionalno predstavljanje i organiziranje, kako vjerskih tako i društvenih poslova. Samo kao ilustraciju navodimo slanje Muaz ibni Džebela u Jemen, Ebu Bekra kojeg izabire za predvođenje džemata i za vođu hadždža i organizaciju Bejtu-l-mala, gdje se pored vjerske naglašava i društvena dimenzija.
U jednom hadisi-šerifu, koga prenosi Omer b. Hatab, se navodi da je Poslanik, a.s. rekao: „Savjetujem vam da se držite mojih ashaba, zatim onih poslije njih, pa i onih poslije njih. Obavještavam vas da će se u budućnosti raširiti laž do te mjere, da će se čovjek zaklinjati za nešto, za što nema potrebe da se zaklinje. Želit će da svjedoči, iako se svjedočenje neće tražiti od njega. Upozoravam vas, da kada se čovjek osami sa ženom, kojoj nije mahrem, sa njima je šejtan treći. Čuvajte džemat i ne razjedinjujte se. Šejtan upravlja sa onima koji napuste džemat, jer u složnom džematu nema prostora za njeg. Ko želi da zadobije Božiju milost (džennet), neka je aktivan u džematu. Koga sretnim čini njegovo dobro djelo, a loše žalosti, taj je vjernik“. (Tirmizi, hadis je hasen sahih).
Traganje za dobrim djelom je inspiracija i prilika da čovjek postigne cilj i smisao svog života. U suri Mulk Uzvišeni veli: „Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast. On sve može. Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao ko je od vas najboljeg djela. On je Silni, Onaj koji prašta“. (LXVII:1-2)
Povjesni primjer su muslimani Španije (Andalusa) koji su vjeru, znanost, kulturu i umjetnost podigli na najviši stepen ljudske vrijednosti, te unatoč tome propali i nestali zbog unutarnjih slabosti, podjela i sukoba. To je slika današnjih muslimana svijeta. Pored prirodnog bogatstva, ljudkog potencijala, ekonomske moći, geostrateških pozicija koje imaju u današnjem svijetu oni ne predstavljaju i ne znače ništa.
Mevludska svečanost kao tradicija
Iako je mevlud, pjesnički spjev, koji ima književnu formu i umjetničku dimenziju, on je za veliki broj vjernika pobožni spjev u kojem se s ljubavlju, dosta emocije i pjesničke mašte opisuje rođenje, ljudski život, misijsko poslanje i smrt Muhammeda, a.s.. Umjetnost oplemenjuje prostor i čovjeka, no umjetnost koja je nastala i inspirisana u duhu vjere, čovjeku pruža svježinu, budi sjećanje, daruje ljepotu pogleda, unosi polet, optimizam i stvara emociju. Naša ulema i imami imaju priliku da povodom mevluda, kroz različite programske sadržaje, poduče i upoznaju naše džematlije o radostima vjere, dužnostima i obavezama kojima smo zaduženi, te ciljevima misije i poslanja Muhammeda, a.s., kao i njegovoj plemenitoj ličnosti i mubarek životu. To je bila stoljetna praksa uleme ovoga prostora. Navodimo pozitivan pristup i praksu tumačenja mevluda kod nas, od strane rahmetli Kasim-ef. Dobrače, Mehmed-ef. Handžića, Husein-ef. Đoze, Ibrahim-ef. Trebinjca, Sinanudin-ef. Sokolovića, Kjamila-ef. Silajdžića, Ahmeda-ef. Smajlovića i dr. I danas, kao i prije, različiti programi i programski sadržaji, imaju jedno za cilj, predstaviti Muhammeda, a.s., kao Poslanika, te ukazati na vrijednost slijeđenja njegovog života. Vjerujem da današnja ulema ima znanja, snage, mudrosti i odgovornosti da osmisli nove metode i načine obilježavanja mevluda, a koji će našoj omladini približiti, omiliti i razviti istinsku ljubav prema poslaniku Muhammedu, a.s. Za njega Kur’an kaže: „Mi smo te poslali kao milost svjetovima“. Govoriti o Poslaniku, znači, biti u trajnoj Božijoj milosti. A zar nismo svi potrebni Božije milosti.
Allah, dž. š., u Kur'anu kaže: „Allah i Njegovi meleki donose salavat na Poslanika, o vjernici, i vi donosite salavat na Pejgambera i Selam mu šaljite“. (XXXIII:56)
Molimo Allaha, dž.š., da nas učini dostojnim šefa'ata Muhammeda, a.s. AMIN!
mr. Nusret-ef. Abdibegović
www.rijaset.ba
