Razgovor sa mostarskim muftijom Salemom ef. Dedovićem koji je iznio čitav niz zanimljivih podataka vezanih za Mostarsko muftijstvo. Broj Bošnjaka u Istočnoj Hercegovini je alarmantan. Teška je situacija u Čapljini i Prozoru. Očekuje se podrška svih prognanih Hercegovaca da se uključe u akcije koje vodi Mostarsko muftijstvo na pomoći džematlijama i izgradnji kapitalno vrijednih objekata za grad Mostar i Bosnu i Hercegovinu.
Razgovarao: Dženan Nović
Biografija mostarskog muftije Salema ef. Dedovića.
Rođen je 7. aprila 1976. godine u Nevesinju. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a studij na prestižnom univerzitetu Al Azhar u Kairu. Postdiplomski studij završio je na Islamskom fakultetu u Sarajevu. Nakon studija uključio se 2001. godine u rad Islamske zajednice u Mostaru. Obavljao je poslove imama, hatiba i mualima. Dio radnog vijeka proveo je kao profesor-predavač arapskog jezika u Gimnaziji u Mostaru. Od 1. septembra 2006. godine pa do aprila 2014. godine obavljao je funkciju glavnog imama Medžlisa Mostar. U aprilu 2014. godine imenovan je za mostarskog muftiju. Oženjen je i otac sedmogodišnjeg dječaka.
BH Glasnik: Spadate u red najmlađih muftija
Muftija Dedović: Upravo tako. U ovoj trenutnoj strukturi naše Islamske zajednice u grupi novoimenovanih muftija ja sam najmlađi. To je čast i ponos, ali istovremeno velika obaveza i odgovornost. Povjerenje koje mi je dato od reisu-l-uleme i Sabora Islamske zajednice je veliki emanet, velika briga i velika obaveza. Biti muftija nakon višedecenijske uloge vođenja muftijstva od strane mog prethodnika hadži Seida ef. Smajkića je velika čast i ogromna obaveza.
BH Glasnik: Možemo Vas predstaviti kao nasljednika uvaženog muftije Seida ef. Smajkića, poznatog kao velikog borca za prava muslimana na širokom i geografski velikom području Hercegovine. Recite nam koji teren pokriva Mostarsko muftijstvo na čijem ste čelu?
Muftija Dedović: Teren je kao što i sami kažete veliki i rasprostire se od Glamoča preko kompletnog područja Zapadne Hercegovine, zatim Istočne Hercegovine, od Bradine preko Konjica do Neuma na jugu, Istočne Hercegovine od Gacka, prema Foči, područja Trebinja, Bileća do Nevesinja. Jedan velik i kompleksan prostor a kada se radi o organizaciji Islamske zajednice vrlo neujednačen. Na tom području je ogroman manjak Bošnjaka koji je nastao uslijed rata na kome su naši vjernici etnički očišćeni i protjerani. To je posebno naglašeno u područjima Istočne Hercegovine koja je sada mahom prazna. Isto tako veliki broj Bošnjaka iz doline Neretve je protjeran u prekookeanske zemlje kao i diljem Evrope u koju su Bošnjaci raseljeni. Znači na tim područjima ko je sam naveo osjeća se deficit Bošnjačke populacije, što nam stvara stanovite poteškoće u organizaciji i funkcionisanju vjerskog života i funkcionisanju Islamske zajednice. Povratnička populacija je sve starija, njoj treba puno brige, pažnje i njege i ona se ne može brinuti sama o sebi, nego je upućena na druge. S takvim ljudima je teško praviti neku ozbiljnu organizaciju. Jer kada nemate mlađe generacije, kada nemate nastave u osnovnim i srednjim školama, kad nemate populacije koja će nositi vjerski i kulturni život Bošnjaka, teško je onda govoriti o organizaciji Islamske zajednice. Ali imamo to što imamo i moramo uzeti u obzir činjenično stanje i nositi se s njim. Veoma važno je napomenuti da smo u proteklom periodu imali jako dobru i organiziranu izgradnju i obnovu vjerskih objekata, infrastrukture objekata Islamske zajednice – džamija, mekteba, vakufskih kuća, imamskih stanova i kuća. Sada smo došli u jednu ozbiljnu situaciju da u džematu u kojem je sve to izgrađeno i obnovljeno imamo poteškoće u održavanju tih objekata, jer to je blago nad kojim treba neprekidno bdjeti. Trenutno smo zaokupljeni da zajedno sa džematlijama planiramo kakav oblik vjerskog života obezbijediti i kako izgrađene objekte što bolje iskoristiti.
BH Glasnik: Pokrivanje ogromnog terena je problem koji je poznat nama u Islamskoj zajednici Bošnjaka uNorveškoj. Naveli ste da je problem povratka džematlija izražen do te mjere da je situacija na pojedinim područjima kritična. Da li sada, nakon izgradnje i obnove uništene imovine Islamske zajednice, planirate neke druge projekte koji bi privukli naše prisilno protjerane džematlije, da se odluče na povratak iz dijaspore na svoja višestoljetna ognjišta?
Muftija Dedović: Na vaše pitanje prizivam pomoć države, državnih institucija i državnih struktura. Govorim sad o tom nivou odgovornosti. Morate biti svjesni ograničenja koje ima Islamska zajednica, njenih mogućnosti i njenih dometa. Da bi govorili o održivom povratku, a to je fraza koja se već istrošila i izlizala od dugotrajne upotrebe, potrebno je obezbijediti mnogo toga. Sada smo u poziciji da kažemo da na terenu tog povratka gotovo i nema.
Dakle, potrebno je obezbijediti ukupan društveni i politički, zatim sigurnosni i povoljan privredno ekonomski ambijent. Na toj razini, koju bi trebala obezbijediti država, smatram da je to uvjet svih uvjeta. Tek tada bi mogli govoriti o tome da će ti prostori koji su bogati različitim prirodnim bogatstvima i blagodatima, a koje nam je dragi Bog podario, na tim prostorima biti dovoljno mjesta i dovoljno resursa da se ubiru plodovi zemlje i da se osiguraju lijepi uvjeti za život ljudi. Trenutno je situacija takva da pred sobom imamo opustjele predjele bez ljudi iz sve tri nacionalne grupe i iz sve tri religijske zajednice. Jednostavno, ljudi odlaze i ne samo da se naša populacija smanjuje, nego imamo i konkretan primjer iz Tomislavgrada u kojem se smanjuje broj Hrvata, mnogo više nego što je slučaj sa našim ljudima. U kontekstu navedenog, Islamska zajednica je partner tamo gdje se može uključiti sa svojim dometom i sa svojim mogućnostima. Vidjeli ste da je ovogodišnji projekt klanja kurbana hvale vrijedan projekt, kojim se iskazala društvena briga u segmentu socijale za naš narod. Tako je u povratničkim krajevima mišljenje da na bazi tog projekta Islamska zajednica može napraviti još takvih i sličnih projekata, te da će nove strukture Rijaseta Islamske zajednice i uprava Rijaseta koja je nazvana Uprava za društvenom brigom, smisliti takve projekte i da u tom kontekstu možemo govoriti o onome što Islamska zajednica može u budućnosti učiniti za naš narod.
BH Glasnik: Imate li podatke koliko Bošnjaka živi u Hercegovini?
Muftija Dedović: Podaci za Istočnu Hercegovinu su poprilično alarmantni. Na tom širokom području (Nevesinje, Gacko, Bileća, Ljubinje i Trebinje) živi svega 300 Bošnjaka. Na području Zapadne Hercegovine podaci su nešto bolji. U Ljubuškom živi 450 Bošnjaka, u Glamoču između 900 i 1000, dok je u Livnu i Tomislavgradu broj bošnjačkih porodica znatno veći. Na području Mostarskog muftijstva djeluje 95 imama i 63 vjeroučitelja koji rade u osnovnim i srednjim školama. Tu djeluje 14 medžlisa od kojih su 6 medžlisa na nivou jednog džemata. U tim džematima je imam i vršilac dužnosti glavnog imama. Takva su područja Nevesinja, Gacka, Bileće, Trebinja, Ljubuškog i Glamoča. To su specifičnosti dok u Mostaru djeluje 20 džemata s 30 stalno uposlenih imama. Slična je situacija i s Konjicem i ova dva džemata su oni koje nose naše muftijstvo što se tiče brojnosti džemata.
BH Glasnik: Da li imate problema sa finansiranjem odnosno isplatom plata imamima?
Muftija Dedović: Izvjesnih problema imamo i to posebno u povratničkim džematima u kojima su obnovljeni vjerski objekti ali nije obnovljeno članstvo pa radimo da se ti džemati ojačaju. To su sredine koje su odmah nakon rata realizirale povratak džematlija ali se od tada do danas smanjio njihov broj. Tu je veća smrtnost od priraštaja i najzorniji primjer je Čapljina gdje djeluje 6 džemata čiji broj se neprekidno smanjuje a i njihovo finansiranje je otežano. Isti je slučaj sa Prozorom gdje je obnovljen vjerski život ali tamo imamo hrvatsku dominaciju i tamo naša braća i sestre žive u jako teškim ekonomskim uvjetima. Ti ljudi su iscrpili sve svoje ekonomske mogućnosti kada je u pitanju organizacija Islamske zajednice tako da je veoma važna pomoć koju ti medžlisi dobivaju iz Fonda za povratnike koji je ustanovljen na nivou Rijaseta Islamske zajednice prošle godine.
BH Glasnik: Ovo je prilika da uputite apel džematlijama u Norveškoj da pomognu i uključe se u akcije koje vodi vaše muftijstvo.
Muftija Dedović: Ja bih zaista iskoristio ovu priliku i skrenuo pažnju da je jako važno da se nastavi pružati pomoć i podrška našim džematima u Ljubuškom, Prozoru i Čapljini kao i svim džematima u Istočnoj Hercegovini koji su gotovo prazni. Vaša pomoć je od izuzetne važnosti.
BH Glasnik: Mostar je grad sa svim svojm specifičnostima i nekako temelj vašeg muftijstva. U tom gradu dugi niz godina osjeća se potreba za gradnjom jednog Islamskog centra za koji ima svoj prostor, svoje vakufsko zemljište ali se on danas zlorabi i na njemu se bespravno grade teniska igrališta. Kakvo je Vaše viđenje po ovom pitanju?
Muftija Dedović: Vaše pitanje ću razdvojiti na dva segmenta i na njih odgovoriti. Pitanje lokaliteta na kom su izgrađeni teniski tereni je lokalitet kraj rijeke Radobolje i on se uvjetno rečeno nalazi u drugom dijelu grada tzv. zapadnom dijelu. Tamo Islamska zajednica u svom posjedu ima lokalitet na području koji se zove Krvava džamija ili Ali hodžina džamija koja je srušena i zapaljena 1922. godine i od tada nije u funkciji.
Mnogi Mostarci nisu ni znali za nju jer su joj temelji zatrpani i lokalitet zapušten. Danas smo otkopali temelje te džamije koju planiramo izgraditi i za nju danas imamo izrađen izvedbeni projekat koji je uradio Medžlis Islamske zajednice prije nekoliko godina. Ta džamija ima historijsku važnost za Mostar.
U nju je Stojan Janković 1687. godine na Bajram upao sa svojim ustanicima i pobio muslimane na namazu. Vrlo važno je da se o tom događaju govori i da se pominje ta džamija i njen lokalitet. Ja apelujem na svijest vaših čitalaca, bh. prognanika, građana i džematlija iz Mostara koji u velikom broju žive u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj da podrže i pomognu akciju obnove ove džamije kod rijeke Radobolje. Ona je dio naše kulture, historijskog i civilizacijskog pamćenja i pominjanja u gradu Mostaru.
Pitanje izgradnje Islamskog centra u Mostaru je veoma važno pitanje od kojeg Islamska zajednica ne odustaje i ona ga drži svojim prioritetom. “Bitka” za izgradnju traje duže od deset godina i ona je politička, pravna i sudska, sa organima grada Mostara na svim instancama, trudeći se da Islamska zajednica u centru grada na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema uđe u svoj posjed. Taj vlastiti prostor Islamske zajednice se u zadnjih sto godina neprekidno uzurpira i otima, preknjižava i mijenja mu se namjena. Dakle, prije više od deset godina Islamska zajednica je izašla sa svojim zvaničnim zahtjevom prema gradskim organima. On je utemeljen po svim osnovama kako po našim duhovnim potrebama tako i po historijskim, vjerskim, kulturnim i svim drugim aspektima. Jer mi, Bošnjaci smo narod koji je veoma brojan i s aspekta budućnosti, neophodno je da se na tom lokalitetu dogodi jedan međureligijski, međucivilizacijski i međunacionalni susret.
Taj lokalitet je pravo mjesto za sve gore pobrojano. Nažalost, moram konstatovati da bez imalo razumijevanja, volje i želje kao i međunacionalnog senzibiliteta i osjećaja, kao i uvažavanja prava pripadnika islamske vjeroispovjesti, Bošnjaka, naš zahtijev organi vlasti u Mostaru ignoriraju i na njega pozitivno ne odgovaraju. To pitanje podvedeno je kao jedno ozbiljno i teško političko pitanje kojem zasad nema kraja.
U perspektivi i u svom ovom zastoju političkih odnosa u gradu Mostaru, što nikako nije dobro, Islamska zajednica na jedan vrlo odgovoran način drži “svoj bajrak visoko uzdignutim”. Ona je jako dobro organizovana i u gradu Mostaru realizirala je brojne projekte od vakufskog značaja za Islamsku zajednicu. Izgradila je studentski hotel, vrtić, ima svoja privredna društva, svoje vjerske objekte. Ona je iskoristila momenat povrata vakufske imovine, a imovinu koja je bila uništena je izgradila i obnovila i tako je stavila u punu funkciju. Ta imovina je jako važna za budućnost Islamske zajednice u ovom našem gradu.
Želim iskoristiti ovu priliku i apelirati na svijesti naših sugrađana koji žive u inozemstvu, posebno u Norveškoj, Mostaraca, da svojim utjecajem bilo političkim ili društvenim, stanu uz Islamsku zajednicu ovdje u Mostaru, da stanu uz ovaj projekat izgradnje Islamskog centra i u cjelosti podrže realizaciju naših nacionalnih i vjerskih interesa. To mogu učiniti tako što će se uključiti u sve društvene projekte koji se realiziraju u Mostaru tako što će participirati u društveno-političkom životu svog grada i što će se prijaviti na izbore koji se održavaju za grad Mostar i što će ostati vjerni svom gradu i što će biti ovdje kad god zatreba, i gdje će čuvati svoju imovinu i, naravno, što je najvažnije – čuvati svoj identitet.
Mostar je čvorište svih problema u državi. Očito je da se na Mostaru razrješavaju sva krupna pitanja državnog uređenja i pozicija unutar države Bosne i Hercegovine.
Mi stavljamo u emanet, zadaću svim našim bošnjačkim predstavnicima da uvijek imaju na umu naše postojeće stanje i da su upoznati sa svim višegodišnjim zahtjevima na koje se pozitivno ne odgovara. Od njih očekujemo u svim budućim konstelacijama odnosa da će zastupati i štititi interese Bošnjaka Mostara. Za kraj bih se zahvalio na posjeti našem muftijstvu i gradu Mostaru, što ste mi pružili priliku da mogu u javnost iznijeti neka naša promišljanja i prezentirati ih makar jednim dijelom i pokazati stanje naše populacije u Mostarskom muftijstvu. Istovremeno, želim vašoj publikaciji koju uređujete dugi niz godina uspjeh. Istovremeno, želim da uz vašu pomoć naš glas iz Hercegovine dopre do naših sugrađana, Mostaraca i Hercegovaca, kojih ima jako puno u Norveškoj.
Nadam se da će, ako Bog da, biti prilika da se sa njima susretnem i u Norveškoj, u našim džematima koji su prema mojim saznanjima jako dobro uvezani i organizovani.
www.muftijstvo-mostarsko.ba
