U povodu 500-te godišnjice Careve džamije u Stocu promovirana knjiga mostarskog muftije Salem ef. Dedovića

U okviru programa obilježavanja 500-te godišnjice Careve džamije u subotu večer u Stocu je promovirana knjiga hutbi, govora i intervjua mostarskog muftije mr. Salem ef. Dedovića „Riječ nade“. Knjigu su promovirali dr. Ekrem Tucaković, prof.dr. Fahrudin Rizvanbegovića i dr. Jasmin Hodžić.
„Pet stotina godina u kulturnom historijskom i duhovnom smislu je fascinantna činjenica zbog čega svako od nas mora biti ponosan i stoga Stočani imaju razloga biti ponosni jer je njihova džamija starija od mnogih evropskih država“, osvrnuvši se kratko na značaj jubileja od pola milenija kazao je Tucaković.

Značaj i uloga mostarskog muftije

On je posebno apostrofirao poziciju i ambijent odgovornosti iz kojih su sagledavani savremeni društveni tokovi na koje muftija upozorava, o kojima promišlja, koje analizira, istaknuvši da kroz cijelu historiju nije bilo nimalo lahko biti mostarski muftija. „Nije to samo pitanje tumačenja i reprezentiranja islama na ovim prostorima. Vršenje ove dužnosti duboko zadire i u egzistencijalna pitanja Bošnjaka, prije svega njihovog fizičkog opstanka, ali i duhovnog, kulturnog razvoja i progresa. Kao što se tražilo od muftije Karabega 1878.g., od muftije Džabića 1899.g., od muftije Smajkića 1992.g., na sličan način se u našem vremenu traži i očekuje i od muftije Dedovića da ne bude muftija samo u užem tehničkom smislu ovog pojma. Dužnost mostarskog muftija podrazumijeva i preuzimanje teškog bremena ukupnog opstanka Bošnjaka u Hercegovini. Mostarski muftija je, možda i protiv svoje volje ili lične sklonosti, primoran sagledavati, pored vjerskih i druga bitna nacionalna pitanja vjernika o kojima se stara“, kazao je Tucaković. U tom smislu posebno je izdvojio je bitnost očuvanja nacionalnog i vjerskog dostojanstva u uskomešanoj problematici statusa Grada Mostara.

Stoga je Tucaković, inače jedan od recenzenata, naglasio je da se vrijednost knjige ogleda i u činjenici da je ona svojevrsni zbornik svjedočanstava, tema i pitanja kojima su bili zaokupljeni Bošnjaci u Hercegovini, ali i portretiranje načina kako je muftija razumijevao procese i na koncu kakve je upute i smjernice davao, što u zbiru zborniku daje širi društveni značaj. „Muftijine riječi u ovoj knjizi nisu samo puke riječi, formalni i verbalni izrazi. Često su posljedica okončanja konkretnog djela, ili riječi kojima se započinje neko djelo ili projekat, bilo da se radi o gradnji i obnovi džamija, vakufskih objekata, masovnih kulturnih, vjerskih manifestacija i naučnih programa. Dakle, nisu to riječi bez pokrića, riječi koje ne prate djela“, primijetio je Tucaković, dodavši kako je Bošnjacima u svim sferama danas potreban jasan govor koji će ukazivati na devijacije u društvu, naciji i državi, upozoravati na opasnosti i zamke sa kojima se suočavaju u vjeri i moralu, što je muftija na najdosljedniji način u svojoj knjizi i učinio. Pitanje suštine i formalizma vjere, pravilno razumijevanje uloge čovjeka na ovom svijetu, od čega ovisi i vjernički status i na budućem, odgovornost i posvećenost u činjenju dobrih djela, briga za domovinu, ravnopravnost Bošnjaka na svim dijelovima Bosne i Hercegovine, odgoj i obrazovanje i nadnesenost nad potrebu stvaranja povoljnog ambijenta za buduće generacije, samo su neke od tema koje je na promociji prokomentirao dr. Tucaković.

„Riječ nade „ je knjiga koja se treba stalno čitati

Vrijednost knjige mostarskog muftije mr. Salem ef. Dedovića i svježinu ideja koje je u nju muftija unio prof.dr. Fahrudin Rizvanbegović je sagledavao u odnosu na ukupno stanje u muslimanskom svijetu, gdje, kako je kazao, vlada sumrak islama jer su sve češći međusobni sukobi, nerazumna ratovanja, licemjerstvo, gdje se sve više uočava odsustvo morala, gdje su sve glasniji konzervativni i primitivni tumači vjere proizvodeći ideologiju koja muslimane gura u sve dublju agoniju. Kazao je da su muslimani prespavali industrijsku revoluciju te se zapitao da li će biti isto i sa informatičkom. Stoga je, dodao je, danas aktivna uloga progresivnih ljudi muslimanima potrebnija već bilo kada u historiji. „Iz ovog beznađa nas mogu povući samo misli i filozofija koje promišljaju islamsku obnovu“, istakao je Rizvanbegović. U tom kontekstu prokomentirao je ulogu hutbe kao jedne od najvažnijih edukativnih i odgojnih metoda. „Hutbe imaju mnogostruku ulogu samo onda kad postoji harmonija između hatiba, onoga što govori i nas koji je slušamo. Ako nije dovoljno dobro pripremljena, ako je sva u prošlosti, ako je preopširna, ako otvori stotinu pitanja i tema, ako nudi bezbroj odgovora koje ne možemo ni pratiti, a kamoli iskoristit, ako nas prepada i zbunjuje…, onda je govornik nedovoljno spremio hutbu i ona ne služi propisanoj svrsi. Muftijina knjiga odgovara na mnoga ova pitanja koja sam pobrojao. Muftija se odvažio da svoje hutbe javno ponudi svima. To nije česta gesta, i stoga se ta činjenica treba cijeniti, jer se ovdje radi o sigurnosti stavova, o zrelosti intelektualca i svjetovno i duhovno obrazovanog. I zato je ovu knjigu potrebno stalno čitati“, poručio je Rizvanbegović.

Knjiga „Riječ nade“ prema ocjeni dr. Jasmina Hodžića se mogla podijeliti i u tri posebna naslova. Radi se o knjizi koja je autorski uobličena na najljepši način da je svi mogu smatrati svojom knjigom, jer govori o svim Bošnjacima u Hercegovini. On smatra da bi morala biti promovirana i u Sarajevu jer je najreprezentativniji glas Bošnjaka ove regije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Hodžić se zahvalio muftiji Dedoviću na podršci koju je pružio studentima bosanskog jezika i njihovim profesorima da u okviru manifestacije „Dani mevluda i zikra“ održe naučni skup na kojem je usvojen tekst „Neretvanske deklaracije o bosanskom jeziku“.

Živjeti darovano vrijeme

U kratkom obraćanju muftija Dedović je okupljenim vjernicima i rukovodstvu Medžlisa IZ-e Stolac čestitao jubilej 500 godina Careve džamije za koju je kazao da je bila osnova odakle se razvijao i gradio Stolac. „Odavde se širila pismenost, kultura i znanje. To ja tako bilo u svim našim gradovima. Najprije su se gradile džamije i iz džamija je poticalo sve“ rekao je muftija upozorivši da se islam mora živjeti u vremenu i kontekstu da su muslimani uvijek pozvani da se dograđuju i potvrđuju. Dodao je da se ne može ostati u prošlosti , naprotiv da prošlost može biti samo inspiracija i poticaj za stalno pregalaštvo i činjenje dobrih dijela. Osvrnuvši se na sam sadržaj knjige pojasnio je opće karakteristike hutbe kao medija prenošenja poruke i svog ličnog odnosa prema hutbama izgrađivanog tokom njegovog dosadašnjeg rada, stalnog čitanja, istraživanja i u svijetu knjige i u realnom životu. „Jedno bez drugog ne ide. Hutba kao medij svete Božije poruke koja se ljudima prenosi u stvarni ovozemaljski život velika je odgovornost, jer je to poruka vjere, poruka nade, poruka života i valja se za nju spremiti i valja s njom izići pred narod kako bi ostavila traga na onoga ko je sluša“, kazao je. Govoreći o razlozima objavljivanja knjige istakao je da je bilo nužno objaviti je u ovom formatu kako bi bila poticaj i identifikacijski model mladim imamima i učenjacima za dalju nadogradnju i analize tretiranih tema i stavova.

Hasan Eminović

www.medzlismostar.ba

This entry was posted in Vijesti. Bookmark the permalink.

Comments are closed.