Hutbe

Ramazanska hutba mostarskog muftije u Carevoj džamiji u Stocu

Hvala Allahu na blagodatima ramazana, mjeseca vrijednog i blagoslovljenog, u kojem se dobra djela višestruko uvećavaju, i u kojem se milost, oprost i spas traže i postižu. Neka su Allahovi blagoslovi i mir na poslanika Muhammeda, učitelja naše lijepe vjere, najljepšeg primjera u moralu i lijepom vladanju, koji je poslan ljudskom rodu kao milost i onaj koji opominje. Svjedočimo da nema drugoga boga osim Allaha i, da je Muhammed Njegov odani rob i poslanik. Molimo Te da nam podariš Svoju milost, oprost i potpuni selamet (spas). Daj da nam Tvoja pomoć bude trajno uz nas, i ne daj da nas Tvoja pomoć i podrška ikada napusti. Amin.

Draga braćo muslimani,

Hvala Allahu na blagodatima mjeseca ramazana, u kojima su lijek i hrana za dušu, snaga i okrepa i za naš razum, misao i tijelo. Smiraj i zadovoljstvo ramazan čovjeku donosi, a radost i bereket zajednici i džematu.
Ramazan oplemenjuje moral, vjeru i vjernike, snaži vjeru i zajednicu vjernika. Ramazan okuplja oko dobra i podstiče nas da se prema dobru okrećemo, da nam dobro bude bliže. Izgradnja čovjeka i izgradnja zajednice stalan je proces, koji traje, koji se ne završava jednim potezom. Škola je to koja traži stalnu budnost, ulaganje i znanje. Ramazan je jedna velika odgojna i moralna škola koja nam se nudi kao lijepa prilika, da se popravljamo, da se izgrađujemo, i da se ostvarujemo kao vjernici.
Ramazan je mobilno stanje vjerničke duše, koja svijet i život u cjelini vidi drukčijim očima, i kojoj je stalo do toga da se strpi, da izdrži, da postigne rezultat i osvoji nagradu. Rezultat i nagrada ne mogu doći bez truda, napora, ljubavi i zalaganja. Svaki posao i ljudsko djelo, trebaju dobar nijjet, veliku posvećenost i ljubav, i veliko pregalaštvo i žrtvu da se ostvari krajnji pozitivni ishod.
Dragi Bog od nas uvijek traži da smo u stanju posvećenosti i mobilnosti, a nikako u stanju apatije i ravnodušnosti. Ravnodušnost, nemar i nebriga su slabosti koje ne donose dobre ishode i rezultate. Budnosti duha i svijesti pojedinačno i kolektivno mora se imati, mora se izgrađivati. Ramazan u nama budi svijest o drugome, o zajednici, o kolektivu. Traži od nas da se pokrenemo jedni prema drugima, da jedni druge gledamo, slušamo, osjećamo jedni za druge, razumijemo jedni druge, budemo u pomoći jedni drugima. U tome su prave vrijednosti. Vrijednosti nisu u otuđivanju, u isključivanju, u zatvaranju, u zanemarivanju, u nebrizi i nemaru za onim što nam je svima zajedničko. Mi kao muslimani, a i kao narod moramo se prvo sebi okrenuti, svom samoizgrađivanju, svom popravljanju, svojim resursima, ovim ljudskim ponajprije, jer je čovjek najveći resurs samo ako se pokrene i usmjeri u pravcu dobra. Kur'an nam kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ لاَ يَضُرُّكُم مَّن ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ إِلَى اللَّهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ
O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili. (Al-Maida, 105)
Briga o sebi znači posvećenost svom vjerskom, ljudskom i moralnom liku, znači posvećenost svojim obavezama i dužnostima, i u porodici, i u komšiluku i u društvu. Briga o sebi znači da ti je stalo i da ti nije svejedno šta će biti danas, šta će biti sutra, i za neki naredni dugoročni period. Mi ne živimo od danas do sutra, nas je Bog zadužio da živimo život u kojem postoje vrijednosti, koje počivaju na moralu, u kojima ima dostojanstvo muslimana, koje se mora čuvati, koje se mora braniti, za koje se mora boriti. Briga o sebi znači pobrinuti se za ono što je u tvojoj moći, u tvom domenu, jer sve ono što si mogao, umio i znao, a nisi učinio i ispustio si priliku, greška je i grehota koja se skupo plaća, i na ovome i na Onome svijetu.
Bog Dragi u Kur'anu nam kazuje: وَلَقَدْ كَرَّمْنَا بَنِي آدَمَ
Mi smo djeci Ademovoj dali njihovo dostojanstvo… (Al-Isra, 70)
Dostojanstvo je pravo našeg čovjeka ovdje da bude predstavljen i zastupljen, da se nad njim ne vrši segregacija, da mu mjeru njegovih prava, sloboda i mogućnosti ne daje i ne određuje onaj ko vidi samo sebe, samo svoju Zajednicu, samo svoj narod i samo svoj – jedan interes, kao da drugi ne postoje i kao da im ne pripada sve ono što ljudskom dostojanstvu pripada.
Protiv uzurpacije ljudskog dostojanstva valja se boriti, valja se tome suprostavljati. U ovom gradu, gdje nas ima, gdje smo tu, gdje su nam odavnina naši tvrdi i stari korijeni, vrijedi se boriti za naše dostojanstvo. Niko nam to neće dati, niti pokloniti, to nam iskustvo govori, i to je naš narod iskusio svih ovih godina ratnih, i poratnih, i povratničkih, i tranzicijskih. Naše dostojanstvo ovdje, političkim, nacionalnim i narodnim zajedništvom, koje postoji hvala Bogu, treba izboriti na predstojećim lokalnim izborima. To nije više nikakvo lično, niti uskostranačko pitanje, to je nacionalno, državotvorno i patriotsko pitanje. To je pitanje naših bošnjačkih nacionalnih interesa u Hercegovini. To je pitanje budućnosti i brige o sebi, o generacijama koje će graditi svoj život na ovim prostorima.
Svako vrijeme ima svoj Bedr, svaka generacija muslimana na svoj način ima svoj Bedr, svaki čovjek ponaosob ima svoj osobni Bedr. Naš Bedr danas bi se ogledao u istrajavanju i zalaganju da dostignemo dostojanstvo, i da izgrađujemo povjerenje i razumjevanje među nama samima. Među nama muslimanima.
I to je velika stvar, i ona je bila preduslov za pobjedu prvih muslimana na Bedru, koji su to izgradili i dostigli taj nivo organizacije i vrijednosti koje su krasile njihove međuljudske odnose. Stoga je Bedr univerzalna bitka koja ne prestaje, koja traje dok postojimo.
Historija je učiteljica života, zato ne bi smjeli dopustiti da nas u njoj nema, da u njoj ne odlučujemo o sebi i o budućnosti svoje djece. U gore citiranom ajetu hutbe Dragi Bog nas podsjeća da je na prvome mjestu do nas, do naše sposobnosti da se okupimo i organizujemo i radimo zajedno, a da je pitanje onih koji su na drugoj strani, sporedno pitanje, oni nam neće ništa moći ako je sve kod nas usklađeno i na svom mjestu. Jer se ne treba bojati za dostojanstvo i čast vjere i vjernika ako postoje tvrdi ljudi koji nad tim bdiju i koji su postojani. Ne treba se bojati za imovinu ako je osigurana zekatom. Ne treba strahovati za sebe ako se oplemenjujemo vrlinama, i ako vodimo brigu o ljudima i potrebama Zajednice. Ali treba strahovati za Zajednicu koju nagrizaju unutrašnje slabosti i bolesti, koje rastaču njenu snagu i sposobnost da ide naprijed.
عَنْ ثَوْبَانَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّ اللَّهَ زَوَى لِي الْأَرْضَ فَرَأَيْتُ مَشَارِقَهَا وَمَغَارِبَهَا وَإِنَّ أُمَّتِي سَيَبْلُغُ مُلْكُهَا مَا زُوِيَ لِي مِنْهَا وَأُعْطِيتُ الْكَنْزَيْنِ الْأَحْمَرَ وَالْأَبْيَضَ
وَإِنِّي سَأَلْتُ رَبِّي لِأُمَّتِي أَنْ لَا يُهْلِكَهَا بِسَنَةٍ عَامَّةٍ وَأَنْ لَا يُسَلِّطَ عَلَيْهِمْ عَدُوًّا مِنْ سِوَى أَنْفُسِهِمْ فَيَسْتَبِيحَ بَيْضَتَهُمْ وَإِنَّ رَبِّي قَالَ يَا مُحَمَّدُ إِنِّي إِذَا قَضَيْتُ قَضَاءً فَإِنَّهُ لَا يُرَدُّ وَإِنِّي أَعْطَيْتُكَ لِأُمَّتِكَ أَنْ لَا أُهْلِكَهُمْ بِسَنَةٍ عَامَّةٍ وَأَنْ لَا أُسَلِّطَ عَلَيْهِمْ عَدُوًّا مِنْ سِوَى أَنْفُسِهِمْ يَسْتَبِيحُ بَيْضَتَهُمْ وَلَوْ اجْتَمَعَ عَلَيْهِمْ مَنْ بِأَقْطَارِهَا أَوْ قَالَ مَنْ بَيْنَ أَقْطَارِهَا حَتَّى يَكُونَ بَعْضُهُمْ يُهْلِكُ بَعْضًا وَيَسْبِي بَعْضُهُمْ بَعْضًا.” (مسلم)
Prenosi Sevban, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Allah mi je sastavio Zemlju, pa sam vidio njen Istok i Zapad i moj ummet će doći dotle, dokle sam vidio. Date su mi dvije riznice: bijela i crvena. Molio sam svoga Gospodara da ne uništi moj ummet glađu i da moj ummet ne uništi sa neprijateljem koji će ih poniziti. Gospodar mi je rekao: “O Muhammede, Ja sam dao odredbu i ona se ne može promijeniti. Odredio sam da tvoj ummet neće biti uništen glađu i da ga neću uništiti sa neprijateljem, pa makar se oni udružili sa raznih strana svijeta, sve dok jedni druge ne budu uništavali i zlo činili.” (Muslim)
Molimo Dragoga Allaha da nam bude na pomoći, da nam bude trajni Pomagač i Zaštitnik, da nam podari Svoju Milost, Svoj Oprost i svekoliki Selamet! Amin!

Careva džamija u Stocu, 12. ramazan 1437.h.g. / 17. juni 2016. godine

www.muftijstvo-mostarsko.ba